Prezentiranje u najboljem svjetlu i korištenje 'bijelih laži' nerijetko je dio dobre socijalizacije u društvo, poručuju stručnjaci.
Je li razgovor za posao u stvari ‘igra zavaravanja’? Neki stručnjaci za ljudske resurse smatraju da je. Od malena smo socijalizirani da govorimo ‘bijele laži’, pa zašto bi razgovor za posao bio išta drugačiji? Štoviše, laži na razgovoru za posao mogle bi biti sastavni dio poželjne socijalizacije.
“To je situacija koja je gotovo dizajnirana da ohrabruje laganje. Korištenje laži kako bi se drugi ljudi osjećali dobro i kako bi se prezentirali u najboljem svjetlu dio je dobre socijalizacije u društvo”, smatra Robert Feldman, profesor psihologije i autor popularne knjige “Lažljivac u tvom životu”.
I djeca se od malih nogu uče da je nekad bolje lagati, poput laži koje govorimo kada nam se ne sviđa poklon ili okus hrane. Feldman kaže kako su razgovori za posao jednostavno nastavak ove dinamike, samo s mnogo većim ulozima. Nedavna je studija pokazala da su ljudi uglavnom skloni pretjerivanju na ovim razgovorima kada je riječ o najrazličitijim stvarima, od uloga koje su imali na prijašnjem radnom mjestu do razloga zbog kojih su dali otkaz.
Razgovor za posao kao prvi dejt
“Meni razgovor za posao više sliče prvim dejtovima – svi se nekako pokazujemo u najboljem svjetlu – i kandidati i poslodavci. Normalno da ne očekujemo da će nam suprotna strana reći nešto tipa ‘Ja sam vam dosta lijena, neorganizirana, volim kasniti’, niti da će poslodavac reći: ‘Uvijek imamo problema skupiti novce za isplatu plaća, gnjavimo vas mailovima i preko vikenda…’
Ali ni na prvom dejtu ne očekujemo od suprotnog spola da ispušta sve one zvukove na koje tijekom braka nekako naviknemo. Isto tako, nisam sigurna da žene na prvom dejtu govore da mrze kuhati, pospremati, da im nekada svi idu na živce”, rekla je za portal women in adria HR menadžerica Jasna Rilović.
U kojim situacijama se najčešće laže? HR menadžerica Gordana Frgačić kaže da do iskrivljivanja istine obično dolazi kada je kandidat imao neugodnih situacija s bivšim poslodavcima koje ne može dobro pojasniti. Također, stručnjaci za ljudske resurse napominju da se obično laže ako kandidat ima velike rupe u životopisu koje također ne može adekvatno objasniti.
Nekad lažu i poslodavci
U laži na razgovoru za posao nećete uloviti samo kandidate već i poneke kompanije i ispitivače. Pa ipak, Frgačić kaže kako to nikako ne bi preporučila. Prema njoj, važno je da ispitivači zaista vjeruju u ono što prodaju, a samo tako mogu osigurati autentičnost kandidata.
“Za poslodavca posebice nije dobro zavaravati kandidata kojeg očekuju veliki izazovi. Sjećam se da sam imala razgovore za posao na kojima sam nakon prezentacije naših očekivanja i situacije koja očekuje kandidata znala reći: “Sad kad smo Vas dobro isprepadali, reći ćemo Vam nešto i o lijepim stranama ovog posla”. S kolegicom sam se znala šaliti da će nam kandidati okolo pričati kako ih želimo zaplašiti i otjerati, a ne privući. No, zapravo su uvijek cijenili iskrenost, a nakon zapošljavanja nisu mogli reći da smo im nešto sakrili ili prešutjeli i takve su suradnje uvijek bile na dulji rok. Isto vrijedi i obrnuto. Svaka strana će, naravno, ono što ima za ponuditi, nastojati prezentirati na najbolji mogući način i tu bi svako zavaravanje trebalo prestati”, kaže HR menadžerica.
Kako prepoznati lažljivce?
Frgačić je objasnila i da postoje testovi ličnosti koji otkrivaju je li kandidat sklon uljepšavanju slike o sebi, a kaže da je dobro pratiti i neverbalne znakove.
“Svakako je sumnjivo ako kandidat ne može održati kontakt očima, izbjegava direktne ili ne daje jasne i nedvosmislene odgovore ili pak ako su odgovori previše istrenirani. No, treba uvijek biti oprezan – iskusan ispitivač će znati da ne treba uvijek slijepo vjerovati neverbalnim znakovima jer oni koji puta mogu biti i znak nečeg drugog. Jednom sam tako kandidatkinju koja je prekrižila ruke i sva se stisnula i uvukla u sebe pitala: “Pa što ste se tako stisnuli?”. Odmah mi je odgovorila ‘Oprostite, ali meni je ovdje tako hladno da sam se sva naježila.’ Doista, klima uređaj se u toj prostoriji nije mogao dobro podesiti, bilo je prehladno pa sam čak i ja imala neku vestu”, ispričala je.
Savjetuje ljudima i da u intervjue ne ulaze s uvjerenjem da ih netko želi prevariti, već otvorena uma i s dobrim namjerama. Inače vam se može dogoditi da vidite lašce svuda oko sebe i ne vjerujete nikome, to isto nije dobro.
“Dakle, ne bih se fokusirala na to da istražuje laže li me netko na razgovoru za posao jer ako laže o podacima koji su bitni za odluku o zapošljavanju, poslodavcima se nudi mogućnost otkazivanja takvog ugovora o radu. Prema tome, ne vrijedi lagati o velikim stvarima, a na sitne laži smo ionako navikli u svakodnevnom životu”, zaključila je Rilović.
Izvor: women in adria
