Ako ne postoji fizička blizina, potencijalno je teže utjecati na prve dojmove publike ili ih promijeniti.
Stvaranje prvog dojma je važan i neophodan korak u ljudskoj komunikaciji. Prvi dojam pomaže nam da procijenimo je li netko dobar ili loš. Na temelju te informacije možemo predvidjeti tuđe ponašanje i koristiti to znanje za prilagodbu u različitim društvenim situacijama.
Na primjer, ako tražite posao i posjećujete razne događaje za umrežavanje. S vremenom naučite vrlo brzo razaznati u gomili tko bi vam mogao pomoći u pronalaženju prilika za posao. Možda vaša procjena neće uvijek biti točna, ali prvi dojam se ionako temelji na minimalnoj dijagnostici, što znači da ćete biti u pravu dovoljno puta kako bi stečeni prvi dojam bio koristan. U stvari, bilo bi štetno da ne stvarate prvi dojam, piše kognitivna neuroznanstvenica Carmen Simon na portalu Fast Company.
Prilikom stvaranja prvog dojma naš mozak je posebno oprezan jer se suočava s još nepoznatim ljudima i situacijama. Ljudi su skloni negativnom prvom dojmu jer je skuplje krivo procijeniti prijetnju. To stvara izazov – možda više prilikom virtualnih susreta, jer je osjećaj prisutnosti mnogo slabiji putem ekrana nego prilikom susreta licem u lice. Ako ne postoji fizička blizina, potencijalno je teže utjecati na prve dojmove publike ili ih promijeniti, prenosi točka na i.
Dakle, kako neutralizirati prirodnu negativnu tendenciju mozga pri stvaranju prvih dojmova na vašim virtualnim sastancima i stvoriti dojmove koji su dugotrajni? U nastavku ćemo razmotriti neke smjernice koje proizlaze iz najnovijeg istraživanja Carmen Simon, kognitivne neuroznanstvenice i direktorice znanstvenih istraživanja u Corporate Visionsu i B2B DecisionLabsu.
Osoba koja stoji ostavlja bolji dojam
Prilikom susreta uživo ljudi stvaraju prvi dojam o vama tako što vas “procjenjuju”. U virtualnom okruženju to je izazov, jer vjerojatno nećete pokazati cijelo tijelo. U provedenoj anketi 82 posto virtualnih prezentera priznalo je da sjede dok drugima prenose svoja rješenja ili ideje.
Tijekom istraživanje koje je vodila Simon od poslovnih stručnjaka tražilo se da nose EEG, EKG i GSR uređaje dok gledaju virtualnu prezentaciju koju vodi osoba koja stoji, a ne sjedi. Istraživačko računalo bilo je opremljeno i uređajem za praćenje pogleda.
Sudionici koji su gledali prezentera koji stoji zapamtili su glavnu poruku s 37 posto većom točnošću, a tri glavne prateće točke sa 67 posto većom točnošću. Također, prezenteru su posvetili 21 posto više vizualne pažnje, a pritom nisu skretali pozornost s prezentacije.
Simon je postavila hipotezu da je stajanje uvjerljivije jer možete slobodnije pokretati tijelo – a posebno ruke. Ovo zapažanje odgovara istraživanjima iz drugih područja: jedan istraživač otkrio je da igrači pokera koji vjeruju u pobjedničke karte imaju fluidne pokrete rukama i ne troše energiju na besmislene pokrete – ono što čine, čine s namjerom. Ljudi s jasnim mislima poduzimaju jasne akcije.
Carmen Simon osporava izreku da su oči prozori duše. U svojim neuroznanstvenim studijama primijetila je da su poslovni ljudi razvili “pokeraška lica”, što znači da računalni algoritmi koji detektiraju emocije na temelju izraza lica uz pomoć kamera pokazuju da većina poslovnih ljudi kontrolira izraz lica prikrivajući tako emocije. Ali njihove ruke govore mnogo više.
Dakle, razmislite o stojećem stavu prilikom virtualnih prezentacija. Čak i u restriktivnim postavkama koje prikazuju minimalne vizualne informacije, kao što su mali zasloni web-kamere, kretanje može dati važne pojedinosti vašoj publici i pomoći joj da steknu trajne dojmove o vama i vašoj poruci.
Pažljivo odaberite virtualnu pozadinu
Stvaranje prvog dojma kod publike lakše je usmjeriti ako podijelite prikaz vlastite web kamere s publikom. Istraživanje je pokazalo da to prilikom virtualnih sastanaka već čini otprilike 91 posto poslovnih profesionalaca. To znači da vaša publika može vidjeti vas i ono što je oko vas.
Prilikom virtualne prezentacije imamo dvije mogućnosti. Možemo prikazati stvarnu pozadinu na koju ćemo primijeniti efekt zamućivanja ili možemo prikazati virtualnu, lažnu pozadinu. Neuroznanstvena studija koju je provela Simon pokazala je da virtualna pozadina umanjuje učinak na promatrača, odnosno loše utječe na njegovu memoriju. Zbog toga Simon preporučuje da izbjegavate virtualne pozadine, osobito ako želite ostaviti dugotrajan dojam na svoju publiku.
Rezultati studije išli su u korist mutne pozadine u smislu da je publika u tom slučaju više usredotočena na prezentaciju, manje se umara i više je motivirana. Neki ljudi boje se da bi mutna pozadina mogla dekoncentrirati publiku ili potaknuti nepovjerenje publike koja bi mogla pomisliti da nešto skrivate. Međutim, studija je pokazala suprotno, a ni povremeni problemi s bljeskovima uzrokovani nejasnim rubovima koji se javljaju prilikom zamućivanja pozadine nisu kod publike stvorili osjećaj nepovjerenja.
Trebate li potpuno odustati od prikaza prave pozadine? Primjenom sustava za praćenje pogleda znanstvenici su prilikom istraživanja utvrdili da je publici trebala gotovo puna minuta da primijeti zamućenu ili lažnu pozadinu. Pravu pozadinu publike je uočila mnogo brže. Oči promatrača više su se zadržavale na voditelju i stvarnoj pozadini. Ako govorimo o praćenju pogleda, pokazalo se da su usmjerenost i vrijeme zadržavanja pogleda ovisni o interesu promatrača.
Uglavnom , pokazalo se da stručna publika bolje pamti ako je pozadina stvarna. Stoga razmislite o tome da prilikom prezentacije podijelite svoju stvarnu pozadinu kada se želite dodatno usredotočiti na sebe (a ne na sadržaj) i kada razgovarate sa stručnjacima kako biste im pomogli da steknu dugotrajniji dojam.
Prisjetite se da prvi dojam možete ostaviti samo jednom. Pozitivan prvi dojam lako se može poništiti, dok negativan prvi dojam može ostati trajno urezan u sjećanje čak i u slučaju naknadnih pozitivnih informacija. Imajući to na umu, upotrijebite gornje smjernice kako biste izbjegli negativan i kratkotrajan prvi dojam.
Izvor: točka na i