Hrvatsko tržište rada strukturalno je neprilagođeno potrebama suvremenog gospodarstva: iako je mnogo nezaposlenih, u njegovom konkurentnom dijelu ‘slobodnih’ kvalitetnih profesionalaca nema, a plaće za neke pozicije su vrlo visoke.
Jasne razlike mogu se uočiti između obrazovanja, vještina i općenito svijesti zaposlenika koje očekuju poslodavci te onih koje posjeduju posloprimci. Poslodavci sve više biraju kandidate na temelju njihovih kompetencija – ponašanja i karakteristika koje će im omogućiti postizanje poslovnih ciljeva i rezultata (npr. sposobnost analitičkog mišljenja; kreativnost; prilagodljivost i sl.) i sve češće se ravnaju prema sintagmi ‘hire for attitude, train for skills’ (‘odaberi zbog stava i pouči vještinama’).
Ipak, još mnogo posloprimaca sliku vidi drugačije. U ‘nekonkurentnom’ dijelu tržišta
rada mnogo je nezaposlenih kojima nedostaju suvremena znanja ili vještine, ali
ponajviše – svijest prilagođena modernom tržištu rada.
