Istraživanje britanskog CIPD-a pokazalo je kako se poslodavci okreću regrutaciji imigranata.
Iako u razvijenim zemljama prevladava mišljenje kako imigranti oduzimaju radna mjesta, situacija je u stvarnosti drugačija – domaće stanovništvo jednostavno ne želi raditi određene poslove ili je cijena njihovog rada previsoka ili jednostavno ne postoji dovoljno kvalitetnih kadrova u određenim strukama, kao što je do unatrag nekoliko godina bio slučaj sa deficitom doktora medicine i IT stručnjaka u Australiji.
Zato su sa proširenjem Europske Unije, poslodavci proširili i svoj krug potencijalnih posloprimaca, pa je tako prema statistici britanskog instituta svaki treći poslodavac zainteresiran za došljake iz istočnoeuropskih zemalja.
Oni su mladi, slobodni, mobilni i najvažnije – motivirani za rad, jer nerijetko na taj način pomažu svoje obitelji u domovini. No tu priča ne završava jer, 'privlačnost' je obostrana – čak 69% anketiranih posloprimaca sa portala pristalo bi otići trbuhom za kruhom u smjeru Velike Britanije.
Problem koji nastupa je lociranje takve radne snage i provođenje selekcije, ali i osiguravanje smještaja, radnih dozvola i potrebne edukacije, što za poslodavca može predstavljati dodatni izdatak i gubitak vremena. Ovakva naizgled bezizlazna situacija plodno je tlo za HR odjele i specijalizirane tvrtke čije je posredovanje ključan faktor fluktuacije radne snage.
