Iako se mirovinski sustavi zemalja srednje i istočne Europe razlikuju, moguće je uočiti nekoliko zajedničkih trendova.
Uloge nacionalnih fondova su smanjene, uvedeni su sustavi nacionalne kapitalizacije, povećava se dobna granica za odlazak u mirovinu, objedinjuju sustavi prikupljanja sredstava, te privatizira dio mirovinskih sustava, objasnila je Elaine Fultz, viša stručna savjetnica u Odjelu socijalne sigurnosti Međunarodne organizacije rada (ILO) na jučerašnjem izlaganju pod nazivom Mirovinske reforme u zemljama srednje i istočne Europe.
Jedan od glavnih trendova u regiji, objasnila je Fultz, naglasak je na više individualiziranim pravima gdje svatko treba snositi troškove vlastitog mirovinskog osiguranja. Ovakav model smanjuje preraspodjelu u odnosu na radnike s niskim primanjima. Ako radnik odluči ubrzati ili odgoditi odlazak u mirovinu, to će izravno utjecati na iznos mirovine koju će primati.
Poljska, Latvija, Švedska i Italija rabe metodu pod nazivom teorijski utvrđeni doprinosi (National Defined Contribution). To je sistem gdje nema obećanih mirovinskih prava, već se svakom radniku u trenutku kada odlazi u mirovinu iznos mirovine izračunava na temelju doprinosa te procjeni trajanja života. U tom slučaju, duži život znači i manja primanja, obrazložila je Fultz.
Većina zemalja regije povećala je dob za odlazak u mirovinu, i to za dvije do tri godine za muškarce i za tri do šest godina za žene. Mislim kako razlozi ovih promjena nisu demografske, već ekonomske prirode. Visoka stopa nezaposlenosti smanjila je prihode tako da financijski pritisci čine dosadašnje mirovinske sustave neodrživima. Uz to, države trpe pritiske izvana da promjene sustave kako bi im se odobrili krediti, istaknula je Fultz.
U ovim državama gotovo svi imaju pravo na mirovinu, ali za njih nema sredstava zato što su prihodi pali. Broj obveznika se smanjio zbog visoke nezaposlenosti i rada na crno te neuspjeha velikih tvrtki u državnom vlasništvu da uplaćuju doprinose, nastavila je Fultz, te nadodala da nesklad prihoda i rashoda stvara pritisak na smanjenje iznosa mirovina, rast stope doprinosa i dobi za odlazak u mirovinu.
Kako bi poboljšale sustav prikupljanja doprinosa, mnoge su se zemlje odlučile na osnivanje jedne službe koja bi se bavila tim poslovima. U Hrvatskoj od 2001. godine prikupljanje prihoda je u nadležnosti porezne uprave i REGOS-a (Središnji registar osiguranika).
Kreiranje ovakvih sustava potaknuto je iz dva razloga: učinkoviti su jer ostvaruju ekonomiju razmjera te omogućuju prikupljanje informacija koliko tko duguje, naglasila je Fultz, ali je dodala kako nisu pronađeni nikakvi dokazi da ovakav sustav zaista poboljšava prikupljanje prihoda te da uz to stvara i troškove prelaska na novi sustav.
Tijekom provođenja reformi sustava mirovinskog osiguranja u zemljama centralne i jugoistočne Europe, pojavila su se dva problema: financiranje tranzicijskih troškova te negativne stope povrata na ulaganje.
Prije provođenja reformi vrlo se malo raspravljalo o rješavanju ovog problema, priznala je Fultz i dodala da se problem ne može riješiti pronalaženjem financijskih rješenja. Treba gledati i na drugu stranu jednadžbe – tržište rada. Nije bitno tko radi, bitno je da što više ljudi radi. Treba zaposliti što više mladih ljudi, žena i općenito ljudi starije dobi, zaključila je na kraju Elaine Fultz.
(T.K.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
