Prema statistici Nezavisnih hrvatskih sindikata, 86% svih novozaposlenih u posljednje dvije godine zaposleno je samo na određeno vrijeme.
Tom trendu treba dodati i velik broj radnika koji rade na ugovor o autorskom ili drugom djelu (tzv. honorarci). Svi oni su kreditno nesposobni jer banke nemaju sluha za tu novu kategoriju zaposlenika.
Također, ti građani teško mogu doći do kreditnih kartica, a honorarcima su problem i čekovi jer se njihov prihod u računalnim sustavima banaka vodi kao da ga uplaćuju sami.
U službama za odnose s javnošću u bankama Hrvatske tvrde da ne prave razliku između radnih statusa, ali priznaju da u spomenutim slučajevima traže dodatne instrumente osiguranja (najčešće sudužništvo kreditno sposobne osobe te poreznu karticu).
Drugim riječima, kredit se može načelno odobriti, ali se takvo zaposlenje ne priznaje kao stalni radni odnos. Banke vode računa da osoba u trenutku otplate kredita ne smije biti starija od 65, odnosno u većini banaka, od 72 godine života.
Opravdavaju se da na stalnom zaposlenju inzistiraju zbog kontinuiranog mjesečnog redovnog priljeva na temelju kojeg se može izračunati kreditna sposobnost.
Kod honorarno zaposlenih osoba primanja često osciliraju što može dovesti i do oscilacije otplate mjesečnih anuiteta nekog kredita.
Banke se vrlo sporo prilagođavaju novim trendovima u zapošljavanju, što će posebno biti problem mladim ljudima koji se žele odseliti od roditelja ili sebi plaćati studij (studentski kredit može se dobiti samo uz sudužništvo roditelja).
Primjeri iz inozemstva pokazuju da to ne mora biti tako: paleta kredita je vrlo široka a za određivanje kreditne sposobnosti nije osnovni uvjet radni odnos. To kod nas razumiju jedino lihvari jer njihovi krediti, premda su zakonom zabranjeni, posljednjih godina doslovce cvjetaju a građane odvode u propast.
(T.K.)
Izvor:
Vjesnik
