Uoči neformalnog Europskog summita u Hampton Courtu, britanski ministar za Europu Douglas Alexander upozorio je ovih dana na zabrinjavajuće trendove: posljednjih desetak godina značajno se povećava razlika u produktivnosti europskog i američkog radnika, oko 20 milijuna Europljana je bez posla, od čega petina mladih.
S britanskog stajališta, reforme socijalnog sustava čine se neminovnim. Iako Alexander navodi da su anglosaksonski (britanski i irski) i skandinavski socijalni modeli superiorniji kontinentalnom i mediteranskom, ipak ne sugerira kopiranje uspješnijih modela.
Skandinavski socijalni sustav uvijek je bio privlačan jer je uspio pomiriti visoku socijalnu zaštitu i visoku zaposlenost. Njegova uspješnost temeljila se uglavnom na ekspanziji javnih usluga u kojima su kreirana nova radna mjesta.
U zdravstvu, obrazovanju i socijalnim službama skandinavskih zemalja zaposleno je oko 25% radne snage, u usporedbi s rasponom od 6% do 11% u kontinentalnoj Europi. No danas je opće prihvaćeno da nova radna mjesta treba tražiti u privatnom i uslužnom sektoru.
Pored skandinavskih zemalja koje već desetljećima imaju aktivnu politiku zapošljavanja, na nju se oslanjaju i Velika Britanija, Irska, Nizozemska, Španjolska…
Britanski pristup potiče nezaposlene da traže posao i trening; za slabo plaćene poslove država je davala poticaje, a uvedena je i zajamčena minimalna plaća.
Možda je najagresivniji pristup u politici zapošljavanja imala Španjolska koja je rješenje za visoke socijalne doprinose i zaštitu od otpuštanja pronašla u privremenim ugovorima.
Gotovo dvije trećine novih radnih mjesta u Španjolskoj otvoreno je s privremenim ugovorom, na rok od šest mjeseci ili manje. Ta je praksa Španjolskoj pomogla prepoloviti stopu nezaposlenosti od 1993. godine, na 9,3 posto.
(T.K.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
