Poreznim propisima precizno se određuju uvjeti pod kojima se može nadoknaditi svaki od troškova koji nastaju na službenom putovanju (javni prijevoz, noćenje u hotelu, prehrana na putovanju, ako se putuje automobilom, cestarina, tunelarina, trošak parkiranja i drugo).
I dok opći propisi o računovodstvu nalažu kako putni nalog mora sadržavati podatke koji nedvojbeno svjedoče da je službeni put doista obavljen, što je pretpostavka za isplatu neoporezivih naknada troškova, poznato je kako su putni nalozi mnogim poduzetnicima privlačan oblik izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i doprinosa. Jeftinije je ispisati nekoliko lažnih putnih naloga i isplatiti neoporezive naknade troškova – kojih nije niti bilo.
Novim Pravilnikom o porezu na dohodak uvedene su nove izmjene uvjeta koji moraju biti ispunjeni za neoporezivo nadoknađivanje troškova službenih putovanja, a odnose se na propisivanje obveznog sadržaja putnog naloga.
Propisivanje sadržaja putnog naloga prema kojem osoba koja vozi privatni ili službeni automobil mora za svako putovanje navoditi podatke o stanju kilometar-sata na početku i na kraju putovanja nepotrebno je administriranje. Porezna vlast ne može provjeriti upisane brojeve. Radnik ne mora voziti svoj privatni auto, može voziti i posuđeni. Oni kojima je cilj lažiranje podataka i nezakonito izvlačenje neoporezivog novca činit će to i dalje. Kako lažiraju podatke o službenom putovanju, tako će lažirati i sve druge podatke koji se traže.
S druge strane, oni koji uredno posluju, plaćaju poreze i vode poslovnu dokumentaciju u skladu s propisima suočavaju se s administrativnima troškovima povezanima s obvezom vođenja evidencije o prijeđenim kilometrima za svako putovanje. Naime izdavanje naloga elektroničkim putem, što je sve učestalije, zahtjeva udaranje pečata odgovorne osobe i potpisivanje naloga, dok nijednim drugim poreznim propisom nije propisana obveza pečatiranja dokumenta.
Putni nalog mora sadržavati slijedeće:
(V.K.)
Izvor:
Lider
