Radne navike u Europi su različite, nebitno je li riječ o radnom vremenu ili produktivnosti.
U pojedinim zemljama, kao primjerice u Francuskoj, radi se 35 sati u tjednu, dok u drugim zemljama radnici ponegdje čak ostaju i 10 sati dulje na poslu od Francuza.
Pravilnik iz 1993. godine sadrži različite odredbe o zaštiti posloprimaca, primjerice glede propisane duljine radnog mirovanja, ali i o granici najvećeg broja 48 radnih sati u tjednu. Međutim, te posljednje odredbe mnoge se zemlje ne pridržavaju pa tako Velika Britanija ima zaseban Pravilnik, tzv. Opt-Out.
Iako EU već dvije godine nastoji poboljšati Pravilnik i učiniti ga obvezujućim za sve EU članice, njihova nastojanja do sada nisu urodila nikakvim plodom. U prvom planu, brojka od 48 sati bi prema željama Europske komisije (EK) trebala biti granica tjednog radnog vremena u Uniji. Drugim riječima, zaposlenik, bilo da je zaposlen u Švedskoj, Poljskoj ili Španjolskoj, ukupno računajući kroz četiri mjeseca, prosječno ne smije imati više od 48 radnih sati na tjedan.
Glasnogovornica EK Katharina von Schnurbein upozorava da je riječ o "minimalnim standardima, a uz europsko tržište proizvoditi se može gdje god se želi. Stoga je bitno da, barem što se tiče radnih uvjeta, definiramo zajedničke minimalne standarde u Europi. To vrijedi i za zdravlje, i za sigurnost na radnom mjestu. A radno vrijeme je njihov sastavni dio."
Europski zastupnik Laburističke stranke, Stephen Hughes napominje da u Velikoj Britaniji mnogi posloprimci, kad potpisuju radni ugovor, moraju supotpisati i klauzulu kojom se odriču pozivanja na pravilo o 48 sati. "Taj potpis se ne odnosi na cijeli Pravilnik o radnom vremenu, već samo na tu granicu od 48 sati", dodaje on.
Ostale su članice izjavile da su spremne prihvatiti novi Pravilnik, kojeg je Komisija predložila još prije dvije godine, ali tek onda kada se Velika Britanija također izjasni za njegovo pridržavanje. Jer, riječ je o postavljanju jednakih tržišnih uvjeta u svim zemljama, obrazlažu oni. Stoga se diskusija i povlači već godinama, a jedno od ključnih pitanja tiče se dežurstava, primjerice liječnika ili vatrogasaca?
Fabian Zuleeg, gospodarski znanstvenik u "Think Tank European Policy Center-u" objašnjava da je Europski sud donio odluku da se računaju radni sati dežurstva, pa time ono spada pod Pravilnik. Međutim, takvo tumačenje stvara probleme u zemljama, poput Njemačke ili Velike Britanije, jer računaju li se dežurstva, radno vrijeme u tim zemljama je daleko dulje nego li je propisano Pravilnikom.
Kako bi riješili ovaj problem, EK želi da radnici nakon 24 sata dežurstva, uzimaju 11 sati odmora iako je za pojedina zanimanja poput liječnika to praktički nemoguće primjenjivati.
Stoga Pravilnik ostaje "visjeti u zraku", a ministri EU oko njega neće postići dogovor. Rasprava se, u međuvremenu, još više zakomplicirala jer se, objašnjava Zuleeg, Pravilnik pokušao proširiti, kako bi se u njega unijeli i propisi o radu stranih radnika te radnika na određeno radno vrijeme.
Dio problema opet je došao iz Velike Britanije koje želi radnicima na određeno vrijeme omogućiti ista prava kao i regularnim zaposlenicima, ako se ovi u probnom roku od 18 mjeseci pokažu prihvatljivima.
No, kako smatra Stephen Hughes, barem u ovom pitanju, u Londonu ima pomaka. On računa s tim, da će pravilnik o radnom vremenu za radnike na određeno biti zaključen krajem veljače ili najkasnije u lipnju. No, europski izaslanik sumnja da će se do tada postići i jedinstvo o općem Pravilniku za radno vrijeme. (V.K.)
Izvor:
DW
