Većina smatra da bi "lažne povlaštene umirovljenike" trebalo vratiti na tržište rada
Procjenjuje se da svaki sedmi hrvatski umirovljenik prima neki oblik povlaštene mirovine, za što država mjesečno mora osigurati oko 720 milijuna kuna. Budući da se zbog krize državni proračun nastoji zakrpati uštedama na svim razinama, sve je izglednije da će se na udaru naći i povlaštene mirovine.
U anketi koju je MojPosao proveo nad 613 ispitanika, većina njih (63 posto) jednoglasno smatra da te osobe treba vratiti na tržište rada, a reviziju je nužno provesti što prije. Većina ispitanika iz ove skupine naglašava da je općenito stanje u mirovinskim fondovima loše, a ovakvo neopravdano korištenje povlastica u budućnosti bi moglo rezultirati potpunim kolapsom sustava, kojem će ponestati financijskih sredstava.
Sankcije
Za razliku od njih, četvrtina ispitanika smatra da bi se osobama, za koje utvrdi da su neopravdano "povlaštene", mirovine trebale smanjiti. I to barem za iznos koji su primali kao dodatak, dok pojedini ispitanici zagovaraju i smanjenje povlaštenih mirovina za prosječno 60 posto. Istovremeno, nekoliko je ispitanika naglasilo da bi "lažne povlaštene umirovljenike" trebalo kazniti smanjenjem mirovine za visinu povlastica te im propisati da moraju vratiti svu preplaćenu razliku u mirovini koju su primili.
Za reviziju povlaštenih mirovina zalaže se i dodatnih 5 posto ispitanika, ali ih većina ističe da se usporedno s revizijom mora izrađivati i plan zbrinjavanja "lažnih povlaštenih umirovljenika". Naime, s obzirom na rastuću nezaposlenost, kojoj stručnjaci ne predviđaju skori kraj, pitanje je kako bi se ta "nova radna snaga" snašla na tržištu, jer bi u najgorem slučaju bila prijavljena na burzi i ponovno opterećivala državni proračun. S druge strane, kada bi gospodarstvo i počelo bilježiti rast, trebalo bi razviti sustav poticaja kojima bi se poslodavce ohrabrivalo da zaposle starije osobe.
Riskantni potez
Konačno, reviziji povlaštenih mirovina usprotivilo se samo 7 posto ispitanika, koji su ustvrdili kako bi oduzimanje jednom danih prava svakom takvom umirovljeniku, naišlo na oštre osude u određenim društvenim krugovima, a i pokretanje takvog postupka stvorilo bi dodatne troškove za državu. Ne smije se zaboraviti, istaknula je nekolicina, da je u nedavnoj povijesti i sama država poticala odlazak u prijevremenu mirovinu pod povoljnim uvjetima, pa bi revizija predstavljala i rizičan politički postupak.
I. stup mora postati samoodrživ
Inače, poteškoće u mirovinskom sustavu bilježe se još od početka devedesetih godina, a sustav se pokušalo rasteretiti mirovinskom reformom iz 2001. Iako dobro zamišljeni, II. i III. stup nisu dali željene rezultate, što se prvenstveno može pripisati nepravilno postavljenom I. stupu, koji nije postupno uređen kako je i bilo planirano. Naime, on se i tada, a i danas, nastavlja nadopunjavati sredstvima iz državnog proračuna.
Vlada bi ovaj problem, primjerice, mogla riješiti analizom kojom bi se ustanovilo kolika su sredstva potrebna kako bi se mirovine iz I. stupa mogle uredno isplaćivati, a nakon što utvrdi koliki su prihodi od postojećih doprinosa, razliku namaknuti odlučnim smanjivanjem određenih prava, uz istovremeno povećanje zaposlenosti. U tom bi se slučaju, prava smanjivala sve dok I. stup ne bi postao potpuno samoodrživ, a tada bi se konačno pokazala i prava funkcija II. i III. stupa. (V. K.)
