Zbog nepovjerenja u nadležne institucije i straha, ili zbog stava da u organizaciji koja zapošljava na takav način ni ne žele raditi, nepravilnosti u selekcijskom postupku ne bi prijavilo 58 posto ispitanika.
Prema anketi, koju je MojPosao proveo među više od 1.000 ispitanika, na temu što bi poduzeli kada bi naišli na nepravilnosti u selekcijskom postupku (neprimjerena pitanja, nepotizam, diskriminacija), većina ispitanika, njih 58 posto, odgovorila je da u tom slučaju ne bi poduzeli ništa i potražili bi drugu priliku.
Većina tih ispitanika smatra da je dosta natječaja ionako "namješteno", a državne institucije koje bi takvo nepravilnosti trebale sankcionirati to ne čine ili su nemoćne, pa nema se nema smisla izlagati, jer, kako kaže jedan ispitanik: "danas je situacija takva da ako zatvoriš jedna vrata, zatvorit ćeš sva" i kako ističe drugi: "ne valja se s rogatima bosti". Ispitanici smatraju da i kada bi pokrenuli postupak zbog nepravilnosti pri selekciji, on bi bio jako dug, a kada bi na kraju i završio pozitivnim ishodom za njih, kažu, bilo bi zaista čudno raditi u organizaciji "protiv koje si vodio pravni rat".
Neki od njih pak ističu da bi se i sami zaposlili "preko veze" kada bi imali mogućnost, pa bi sve ostale aktivnosti u vezi s time bile licemjerne. Ostali ispitanici koji ne bi ništa poduzeli tvrde da u takvoj organizaciji ionako ne bi željeli raditi, pa se ne žele zamarati ni s eventualnim postupkom oko nepravilnosti, te da će se organizacijama koje tako zapošljavaju nepravilnosti prije ili kasnije "obiti u glavu" kroz nestručnost i neproduktivnost zaposlenih na takav način.
No, 17 posto ispitanika drugačijeg je mišljenja i takve bi nepravilnosti prijavili nadležnim državnim institucijama. Oni smatraju da je došlo vrijeme da sposobni obavljaju poslove za koje su kvalificirani te da se protiv nepravilnosti treba boriti i iznijeti ih na vidjelo. Neki od njih prijavili bi slučaj nepravilnosti nadležnim državnim tijelima, a neki bi pak podnijeli privatnu tužbu. Većina bi ih u konkretnom slučaju pokušala upozoriti poslodavca na nepravilnost, a nepravilnosti bi prijavili ako se poslodavac ne bi obazirao na njihov prigovor. "Loše se stvari mogu ispraviti jedino ako se upre prstom u njih", obrazložio je takav svoj stav jedan ispitanik.
Medijima bi se obratilo 13 posto ispitanika, jer, kako kažu, jedino mediji danas reagiraju na nepravilnosti u društvu, a tek onda eventualno nadležne institucije, koje inače uglavnom zataškavaju nepravilnosti. Na takav način bi pokušali i upozoriti ostale potencijalne kandidate na koji se način zapošljava u određenoj organizaciji, ali i narušiti joj ugled kod kupaca njenih usluga ili klijenata. Tako bi, smatraju, natjerali organizacije da se u buduće ne ponašaju na takav način prema kandidatima.
Ostalih 12 posto ispitanika poduzelo bi neke druge aktivnosti. Neki ističu kako bi u slučaju neprimjerenih pitanja reagirali odmah i na to upozorili poslodavca, a na nepotizam i diskriminaciju ne bi reagirali jer je to samo "gubljenje vremena" i ne mogu učiniti puno da promijene poslodavca koji zapošljava na takav način. Neki pak smatraju da bi, ovisno o razini neprimjerenosti pitanja, to mogao biti dobar način za ispitivanje stanja međusobne komunikacije, jer na intervjuu za posao "ne stječe samo poslodavac dojam o posloprimcu već i obrnuto". (T. B.)
