Velika razlika u plaćama zaposlenika u javnom i u privatnom sektoru ne postoji samo u Hrvatskoj, nego i u čitavoj EU.
To je pokazala prošli tjedan objavljena studija Europske komisije pod naslovom „Jaz između plaća u državnom i privatnom sektoru: novi pokazatelji iz EU-a”, autora Francisa de Castra, Mattea Salta i Huga Steinera.
Cilj te studije bio je procijeniti veličinu raskoraka u plaćama između javnog i privatnog sektora u gospodarstvima zemalja članica Europske unije, odnosno jednoga od dva ključna elementa koji opravdavaju snižavanje plaća u državnim službama i poduzećima, prenosi Poslovni Puls.
Otprije poznati veliki jaz u dohocima otvara mogućnost da se smanjivanje javnih plaća ostvari njihovim nominalnim rezanjem; međutim, takav zaključak ne bi bio opravdan bez temeljite procjene i razlika u produktivnosti između ta dva sektora.
Studija EK-a zasniva se na Pregledu europske strukture zarada (SES) koju je za godine od 2006. do 2010. sastavio Eurostat. U prosjeku, zaposlenici u javnom sektoru imaju drukčija obilježja nego radnici u privatnim poduzećima u pogledu obrazovanja, vještina, dobi i položaja. Te su razlike odraz prirode njihova posla, ali i također institucionalnih pravila koja određuju preferencije i odabire zaposlenika. Iz literature je dobro poznato da su činovnici u državnim službama u prosjeku stariji, bolje obrazovani i da će vjerojatnije zauzimati rukovodeće položaje nego zaposlenici u privatnim firmama, pa će, prema tome, uživati i u većim zaradama budući da ta obilježja prirodno nose i nadprosječne plaće.
Prema tome, svako mjerenje jaza u zaradama, da bi bilo točno, mora voditi računa o tome. Prva analiza procjenjuje raskorak u plaćama na razini čitave Europske unije, mjereći jaz koji se ne može objasniti razlikama u karakteristikama između javnih i privatnih zaposlenika. Ta je analiza produbljena procjenama jaza po skupinama formiranima prema njihovim specifičnim karakteristikama. Taj dio analize obavljen je po zemljama kao i za cijelu EU.
Glavni zaključak znanstvene studije Europske komisije je da su 2010. godine zaposlenici u državnim službama i poduzećima primali u prosjeku veće plaće nego njima podudarni radnici u privatnom sektoru.
Taj je rezultat dobiven za većinu analiziranih zemalja, s iznimkom u brojnim istočnoeuropskim i nordijskim državama, kao i u Francuskoj. Žene imaju veću premiju na plaće samo u „starim” zemljama članicama. Posve u skladu s ranijim istraživanjima opisanima u literaturi, premija na plaće državnih činovnika općenito je veća za osobe s nižom razinom educiranosti, dok je negativna premija na plaće zapažena kod zaposlenika na višim pozicijama.
Tako da se pozitivna i nerijetko vrlo velika premija uglavnom može objasniti krupnim jazom zapaženim na nižim pozicijama. Nakon svega, autori studije zaključuju da bi se mjere fiskalne konsolidacije, koje bi se temeljile na snižavanju troška plaća u javnim službama, mogle suočiti s neugodnim konfliktom između želje da se postigne učinkovitost i želje da se postigne ravnopravnost zaposlenika u oba sektora.
Izvor: Poslovni Puls
