Ovih dana javnost je zasuta brojkama o dobrim turističkim rezultatima i podacima o rastu fiskaliziranih računa, pa se dijelom stvara dojam da postpandemijski oporavak više nije upitan i da se na tom putu više ne mogu ponoviti prošlogodišnje poteškoće i krize.
Podaci Ministarstva turizma pokazuju i to da je srpanj prema broju dolazaka turista i broju noćenja dosegnuo 80 posto tih podataka iz srpnja 2019. godine, vrijednost fiskaliziranih računa od siječnja do kraja srpnja ove godine bila je za 0,32 posto veća nego u isto vrijeme 2019. godine, a samo u srpnju je veća čak 5,5 posto - piše NL.
Te će se brojke svakako osjetiti i u proračunskim prihodima, država će se ipak nešto lakše i s možda manje zaduženja nositi s redovitim troškovima, ali i troškovima koje još uvijek, posebice u zdravstvenom sustavu, donosi koronakriza.
No, hoće li biti lakše i građanima, hoće li kad je u pitanju sigurnost i visina plaća, predstojeća jesen biti lakša i manje neizvjesna od prošle?
Posebice kad su u pitanju sektori poput turizma i trgovine na koje se najviše i odnose spomenute brojke, a u kojima zaposleni i dalje imaju plaće koje su za petinu manje od državnog prosjeka.
Hrvati su proteklih 15 mjeseci izgurali zahvaljujući potporama države, zasad se nisu ostvarile projekcije da će pandemija uzrokovati rekordnu nezaposlenost jer je država u jednom trenutku na plaći od četiri tisuće kuna imala i do 680 tisuća zaposlenih u privatnom sektoru.
U proteklih godinu i pol ta se brojka ni u jednom mjesecu nije spuštala ispod sto tisuća i za pretpostaviti je da bi najmanje toliko ljudi ostalo bez posla da nije bilo potpora za očuvanje radnih mjesta.
Jesen opet otvara ista pitanja, je li oporavak, koliko god on bio trenutan, jamac da je najgora neizvjesnost prošla i da zaposleni mogu računati da će sami zaraditi svoju plaću, te hoće li i ova kriza, kao i ona prije desetak godina, značiti dugogodišnje zaostajanje u primanjima hrvatskih radnika u odnosu na ostale usporedive zemlje EU-a.
Prosječna plaća u Hrvatskoj premašila je sedam tisuća kuna, ali je rast posljednjih godina uglavnom bio posljedica poteza Vlade, odnosno poreznih rasterećenja. Ovaj put stagnaciju u plaćama prati i nešto veća inflacija, pa su rijetki sektori u kojima radnici raspolažu s realno istim dohotkom kao lani ili 2019. godine.
Tko su dobitnici?
Ekonomski analitičar Željko Lovrinčević kaže da se veće plaće mogu očekivati u građevinarstvu, a da će u turizmu radnici dobiti plaće koje su ugovorili, te da eventualno dio njih može računati tek na bonuse ili nagrade na kraju godine.
Dobitnici ovih boljih brojki i pokazatelja su hotelske kompanije, privatni iznajmljivači, bolje prihode mogu očekivati i tvrtke poput Jadrolinije ili HAC-a, ali pitanje je može li na to računati itko zaposlen u hotelima ili spomenutim javnim tvrtkama.
Država je više od godinu dana isplatom plaća u privatnom sektoru i pokrivanjem još nekih troškova čuvala kapital tih tvrtki, čuvala ih od velikih gubitaka. Sada će ovom zaradom te tvrtke prvo nadoknaditi izgubljenu dobit na strani kapitala, pa će se tek onda razgovarati o radnicima, kaže Lovrinčević.
On dodaje da bi svakako trebalo revidirati i metodologiju kojom se izračunava indeks potrošačkih cijena, odnosno inflacija, jer je u najmanju ruku zanimljivo kako je to inflacija u Njemačkoj veća od tri posto, a u Hrvatskoj je ispod dva posto, a Nijemci imaju puno jaču tržišnu konkurenciju od Hrvatske.
Samo činjenica da je u srpnju ove godine broj turista i noćenja za 20 posto manji od onog iz 2019. godine, a da je vrijednost fiskaliziranih računa veća za 5,5 posto govori da je do te vrijednosti došlo povećanjem cijena onoga što ti gosti, a onda i domaći ljudi plaćaju.
Onda se postavlja i pitanje s koliko novca radnici u Hrvatskoj realno raspolažu i koliki bi trebao biti rast plaća samo da anuliraju ta poskupljenja, upozorava Lovrinčević i procjenjuje da trenutno standard hrvatskih građana nije ništa bolji od onoga prije jednog desetljeća.
Na pitanje hoće li Vlada zbog veće potrošnje, a posljedično i proračunskih prihoda, na jesen imati dovoljno novca da ponudi mjere potpore i očuvanje zaposlenosti, a time i očuvanje plaća barem na sadašnjoj razini, Lovrinčević odgovara da sve Vlade u svijetu glume da će imati tu snagu, ali i da daju do znanja da se možda više ne može računati na iste potpore.
Točka ravnoteže
Britanci su gotovo potpunim otvaranjem poručili da treba naći novu točku ravnoteže, a ona nosi i prihvaćanje viška smrtnosti, što je jasna poruka da se potpore iz prošle i prve polovine ove godine ne mogu ponoviti. O tome se u Britaniji vodi društvena rasprava, kod nas je još nitko ozbiljno nije pokrenuo.
SAD je ukinuo moratorij na deložacije.
Kao društvo morali bismo sada znati jesmo li spremniji naći novu točku ravnoteže, jesmo li tu spremnost pokazali odgovorom na cijepljenje i jesmo li spremni na pojačanu smrtnost koja je i u lipnju ove godine bila 16 posto veća od petogodišnjeg prosjeka.
Kad se oko toga dogovorimo onda ćemo znati i hoće li na jesen biti sve otvoreno i hoće li svi na tržištu biti prepušteni sami sebi, a država će pomagati tek rijetke sektore gdje se događaju masovna okupljanja.
O tome će umnogome ovisiti i kakve će biti plaće u Hrvatskoj do kraja godine, ali tu raspravu nitko ne pokreće, navodi Lovrinčević.
Dugoročno, upozorava on, državljani članica EU-a morat će otplatiti 750 milijardi eura kredita za pomoć u krizi, a to znači nove namete, posebice na energente ili vodu, odnosno poskupljenje esencijalnih dobara i inflaciju koja će teže pogađati građane u siromašnijim članicama.
Recept za iseljavanje
Da će se optimistične brojke teško preliti u plaće zaposlenih u trgovini ili turizmu, upozorava i predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, koji upozorava da u tim sektorima radnici više ne mogu imati velike koristi ni u slučaju novih poreznih rasterećenja.
Umjesto povećanja plaća poslodavci se okreću stranim radnicima iz siromašnijih zemalja.
Država bi morala razmisliti za koga i kakva radna mjesta stvara svojom politikom, jer niti sve građane u Hrvatskoj mogu zapošljavati tvrtke poput Rimca i Nanobita, niti svi mogu raditi u turizmu i trgovini.
Prosječna plaća možda jest veća od sedam tisuća kuna, ali 750 tisuća radnika radi za plaću do šest tisuća kuna i to je recept za nove odlaske jer državama na Zapadu i dalje nedostaje radna snaga, upozorava po tko zna koji put sindikalist Sever.
Izvor: Novilist
