U petak, 27. siječnja, završena je nagradna igra: "Frka na MojPosao" koja je pokrenuta u suradnji s Continental Filmom. Za sudjelovanje u nagradnoj igri trebalo je napisati kratku priču ili esej na jednu od tri teme:
1) što je najluđe što ste napravili kako biste dobili neki posao ili opišite najsmješniju stvar koja Vam se dogodila na intervjuu,
2) opišite najbizarniji istiniti događaj koji ste doživjeli na radnom mjestu ili
3) opišite romantičnu priču koja Vam se dogodila na radnom mjestu (imena mogu biti izmišljena, priča mora biti istinita).
Stručni žiri MojPosao nagradio je deset najuvjerljivijih autora. Svaki je dobio vrijedan paket nagrada koji se sastoji od dvije ulaznice za kino projekciju filma "Frka s Dick i Jane", majice s kapuljačom, majice s dugim rukavima i knjige "Karijere 2006." - vodiča kroz vodeće hrvatske poslodavce i tržište rada.
Popis dobitnika:
Branka Gretić
Barbara Redžo
Roman Jurić
Tonka Knežević
Vedran Doležal
Jelena Žulj
Hrvoje Horvat
Podaci ostalih dobitnika poznati redakciji MojPosao.
U nastavku vam donosimo jednu od zanimljivih priča:
A što je to... ?
Sjećam se te zgode kao da je bilo jučer, a ne u proteklom mileniju. Počelo je vrlo jednostavno, velika hrvatska kompanija je objavila natječaj za cijelu hrpu pripravnika – svih profila, od pravnika i ekonomista do inženjera kemijske tehnologije, strojarstva...
Naravno, prilika koja se ne propušta - i molba, zajedno sa životopisom je preporučeno otputovala prema Zagrebu. U, za naše prilike, izuzetno kratkom roku, stiže telegram u kojem me pozivaju na razgovor. Da ne duljim, sve je prošlo glatko i ja dobijem posao – pripravnik na jednom od postrojenja za proizvodnju umjetnih gnojiva. I sve je krenulo uobičajenim tokom: obilazak svih postrojenja i službi unutar tvrtke te povratak na matično postrojenje, savladavanje tehnologije i šlag na kraju – Pripravnička radnja.
Tu moram ubaciti jednu malu digresiju. U opisu radnog mjesta, pod rubrikom Opremljenost RM, nigdje nije bilo upisano osobno računalo. I nije ga ni bilo na radnom mjestu. Kad sam jednom prilikom pitao Tehničkog direktora zašto nemam i kad ću dobiti računalo, odgovor je bio: A gdje bi mi završili kad bi svakom inženjeru kupili PC! Jedna od rijetkih situacija kad je moja malenkost ostala bez teksta.
No, da se vratimo na pripravničku. Dogovor i izbor teme, metodologija rada, usaglašavanje sa kontrolno-analitičkim laboratorijem po pitanju analiza koje je trebalo napraviti, sve usaglašeno. I na kraju, razgovor kod direktora proizvodnje (na moju inicijativu). Naravno tražio sam PC. I dobio sam ga u slijedećem odgovoru: Ti samo izradi radnju, a ja ću ti osigurati računalo. Kad budeš gotov s praktičnim dijelom radnje, posjeti me na ovaj razgovor.
Rečeno, učinjeno. Nakon cca dva do tri mjeseca šljake i petkom i svetkom, praktični dio gotov, teorija proučena i napisana i naravno, zovem ja direktora da ga podsjetim na dogovor. Čovjek je stvarno bio od riječi, kaže on meni: Računalo ti je osigurano kod inženjera tog i tog, odi k njemu i vidi, tj. dogovori se što ti treba. Ako će ti zatrebati kakav dodatni program, reci meni.
Ne budi ja lijen, pravac k tom i tom inženjeru, uljudno kuc-kuc, uđem, pozdravimo se, sjednem i ... ostanem sjediti.
PC – stara Olivetti 286-ica, crno-bijeli monitor, XT tipkovnica, floppy 5.25",
ali – radi.
Kolega, mogu li telefonirati?
Da, izvoli.
ta,tu,ti,ti...
Dobar dan, mogu li dobiti direktora?
Trenutak molim...
... halo?
Dobar dan direktore, evo opet mene.
Reci..
Da li Vam je poznata rečenica 'Hallo, Houston, we have a problem!'
E, j*** ga, što je sad, pa zar nije sve dogovoreno?
Ma ne, sve štima.
Ali...
He, ali? Taj ali je malo teži... ovako: za potrebne dodatne programe na ovom računalu nema više mjesta na hard-u pa bi kolega morao izbrisati neke svoje podatke, što nema smisla. Osim toga, PC je u totalnoj komi, c/b monitor, memorija nikakva, brzina procesora je takva da je i puž brži, a osim toga, nema ni miša.
A što je to miš?
Hrvoje Horvat
