Ako računaju samo na primanja iz prvog mirovinskog stupa svi zaposleni koji planiraju u mirovinu potkraj 2050. imat će niske mirovine jer će one iznositi tek 18% prosječne plaće, a ostatak će se podmirivati priljevima iz drugog stupa mirovinskog osiguranja.
Kako bi se to izbjeglo Vlada bi trebala povećati postotak izdvajanja za drugi mirovinski stup s pet, na sedam do 10 posto, koliko se izdvaja u Europskoj uniji ili pak izraditi novi izračun mirovina.
Obzirom na stopu nataliteta, u sljedećih četrdesetak godina doći će do smanjenja broja stanovnika te s time i broja osiguranika u sustavu mirovinske skrbi. Lani je u sustavu bilo 1,5 milijuna osoba, a stručnjaci Ekonomskog fakulteta procjenjuju da će taj broj 2050. pasti na 1,1 milijun osiguranika.
Krajem 2005. bilo je 1,08 milijuna umirovljenika, a do 2050. taj broj će se neznatno smanjiti na jedan milijun. Tako će se omjer broja umirovljenika naspram osiguranika u mirovinskom sustavu, koji je u prosincu 2005. iznosio 1:1,39, smanjivati do razine od 1:1,1 do 2050., što će bitno poremetiti sustav usklađivanja mirovina s prosječnom plaćom.
Kad bi uvjeti rasta proizvodnosti i plaća bili idealni, s čime analitičari Ekonomskog instituta računaju u budućnosti, sustav usklađivanja mirovina u prvom mirovinskom stupu utjecat će na postupno povećanje realne vrijednosti mirovina, ali će se istodobno smanjiti udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći.
S obzirom na postojeću fiskalnu neravnotežu i razmjerno visoki javni dug, tim Ekonomskog instituta u Zagrebu, pod vodstvom znanstvenog suradnika dr. sc. Danijela Nestića, analizirao je dugoročne fiskalne učinke demografskih promjena. Analiza povezuje očekivana dugoročna demografska kretanja s njihovom mogućim fiskalnim implikacijama, posebice s obzirom na izdatke za mirovine.
Projekcije javnih izdataka za mirovine u Hrvatskoj komplicira mirovinski sustav od tri stupa. Izravni državni utjecaj i fiskalna odgovornost postoji samo za prvu razinu mirovinskog osiguranja, odnosno za sustav generacijske solidarnosti. Stoga se stoga javnim izdacima za mirovine smatraju samo rashodi iz prvog mirovinskog stupa.
Način određivanja mirovina u prijelaznom razdoblju od 1999. do 2009. uzrokuje postupno smanjivanje mirovina novih korisnika u odnosu na prije ostvarene mirovine, a to konkretno znači da će generacija koja je 2002., kad je pokrenuta mirovinska reforma, imala 40-ak godina imati mnogo manje mirovine od onih koje se isplaćuju danas, ističe Nestić.
Udio prosječne mirovine iz generacijske solidarnosti u prosječnoj plaći, s oko 42% u 2005. godini, za 15 godina će pasti na 30%, te na oko 18% u 2050. godini.
(T.N.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
