Koliko je Hrvatskih radnika zaposleno na područjima koja se mogu nazivati kriznima, nitko ne može točno znati.
Naime, takve podatke Ministarstvo vanjskih poslova nema, a Zavod za zapošljavanje ima podatke samo o zaposlenicima u Njemačkoj, s kojom Hrvatska ima potpisan bilateralni ugovor.
Neupitne su jedino policijske i vojne postrojbe koje se nalaze u kriznim područjima, a riječ je o dvjestotinjak osoba.
Koliko je hrvatskih radnika našlo posao na tom području teško je doznati, ali procjenjuje se da u Iraku, uglavnom kao vozači i zaštitari, radi od 200 pa čak i do 1.000 zaposlenih.
Njihov bi se broj ubrzo mogao povećati s obzirom na to da su pojedine međunarodne tvrtke tražile na ovim prostorima zaposlenike za krizna područja, a dio regrutiranih svakako će otići za Irak.
Drugi dio svoje će odredište imati u Afganistanu, u kojem do sada nije bilo hrvatskih djelatnika ili se u svakom slučaju o zanemarivo malom broju ljudi.
Što se tiče Nigerije postoji tek neslužbena brojka koja se kroz medije prenosila, a radi se oko 3.000 zaposlenika. Tko god ima veze s jugom Afrike spominjat će brojku od najmanje 1.500 naših državljana na naftnim postrojenjima države.
Prema riječima jednog inženjera koji je prošao i Nigeriju, ali i Sijera Leone, koja je vjerojatno najopasnija država u tom području, u Nigeriji se u svakom trenutku nalazi između 1.500 do 2.500 naših državljana.
Nekoliko stotina njih nalazi se i u Gabonu. Zaposlenici u Sijera Leoneu broje se u desecima, a toliko ih je vjerojatno i u Kamerunu.
Još je nekoliko zemalja u kojima su hrvatski zaposlenici prisutni. U Gruziji i Azerbejdžanu u naftnoj djelatnosti radi najmanje stotinu radnika s ovih prostora.
No, unatoč tome da sve više Hrvata stavlja glavu u torbu ne bi li zaradili koju kunu više, Hrvatska broji oko 300.000 nezaposlenih te joj nedostaje kvalificirane radne snage u mnogim zanimanjima, pa se poslodavci sve više okreću uvozu radnika.
(A.T.)
Izvor:
Novi list
