Izleti, povorke, prosvjedi i sukobi najčešći su načini obilježavanja Praznika rada u svijetu. U SAD-u, u spomen na događaje u Chicagu, 1. svibnja je Praznik rada, no istovremeno normalan radni dan.
U Rusiji je 1. svibnja posljednjih godina postao dan na koji opozicija, u pravilu komunistička pod vodstvom Genadija Zjuganova, nastoji u Moskvi okupiti što više prosvjednika, uz poziv na akciju smjenjivanja Putinove vlade i prigodnu parolu poput: "Dolje oligarhijska vlada!".
Proslava Praznika rada prilika je da se progovori o ozbiljnim društvenim i političkim problemima. Francuske prvosvibanjske proslave poznate su po žestini, aktualnosti i masovnosti.
Njemačkim sindikatima, tradicionalno masovnim i dobro organiziranima, posljednjih godina u žarištu proslava su zahtjevi za reguliranjem tržišta, minimumom socijalnog standarda i očuvanjem stečenih prava.
U Italiji se blagdan obilježava razmišljanjem o globalnim problemima i potragom za lokalnim rješenjima, a posljednjih godina dominiraju prava radnika, socijalna prava i borba protiv terorizma.
U socijalističkoj Kini brzi ekonomski rast rezultirao je dovoljno velikog broja ljudi koji prvosvibanjske blagdane mogu iskoristiti za odmor, tako da Kinezi sve više putuju, i time potiču razvoj turizma.
U susjednoj Sloveniji proslavu tradicionalno organiziraju sindikati, a govori se o položaju radnika i njihovim pravima.
(A.T.)
Izvor:
Novi list