Hrvatski sabor donio je nove, s direktivama EU usklađene zakone o strancima i o azilu. Zakonom o strancima boravak stranaca u Hrvatskoj uređuje se kao kratkotrajni boravak do 90 dana, privremeni boravak i stalni boravak.
Kao uvjet za stalni boravak stranaca propisano je poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Da bi se strancu odobrio stalni boravak mora u Hrvatskoj imati odobren privremeni boravak neprekidno najmanje pet godina. Višekratno izbivanje u tih pet godina ne bi smjelo biti dulje od 10 mjeseci, a jednokratno izbivanje dulje od šest mjeseci.
Sabor je prihvatio Vladin amandman po kojemu se stalni boravak može odobriti i strancima koji imaju privremeni boravak, a u programu su zbrinjavanja prognanika i izbjeglica.
Strani studenti, sezonski i "au pair" radnici te pružatelji usluga ne mogu dobiti stalni boravak.
Privremeni boravak može se odobriti i u svrhu spajanja obitelji (neće se odobravati ako se brak sklapa fiktivno, odnosno iz koristi), te iz humanitarnih razloga (strancu koji je žrtva trgovanja ljudima, napuštenom maloljetniku iz strane države, te žrtvi kriminala).
Zakon obvezuje strance kojima je prestao boravak da napuste Hrvatsku, a o njihovu bi eventualnom protjerivanju, osim sudova, odlučivao i MUP, dok se teret dokazivanja zakonitosti boravka prebacuje na stranca.
Poslovna dozvola više istovremeno ne znači i odobrenje privremenog boravka, već se isključivo odnosi na dozvolu rada, i to na način da strančevo poslovanje mora utjecati na poboljšanje poslovnih aktivnosti u Hrvatskoj.
Sabor je donio i novi Zakon o azilu, čija je osnovna novina da se stranci koji zatraže azil, a MUP im zahtjev odbije, mogu žaliti povjerenstvu za azil koje se zakonom kani osnovati.
Zakon propisuje i da tražitelji azila imaju pravo i na srednjoškolsko, ne samo osnovnoškolsko obrazovanje, kao i da nakon godinu dana čekanja na azil mogu dobiti pravo na rad.
Zakonom se jamči i supsidijarna zaštita osobama koje nisu dobile azil, a ne mogu se vratiti u svoju domovinu zbog humanitarnih razloga.
Zakon azilantima jamči pravo na boravak u Hrvatskoj, osiguranje osnovnih životnih uvjeta i smještaj, zdravstvenu zaštitu, osnovno i srednje školovanje, novčanu i besplatnu pravu pomoć, humanitarnu pomoć, pravo na rad te slobodu vjeroispovijesti i vjerski odgoj djece.
(Hina)