Vrlo skoro u Hrvatskoj će se ponovo otvoriti pitanje izmjena radnog zakonodavstva i njegove moguće daljnje fleksibilizacije.
Već na jesen očekuje se formiranje radnih skupina koje će se baviti izmjenama radnog zakonodavstva. Pozicije socijalnih partnera uglavnom su poznate. Tako sindikati zastupaju tezu da je domaće radno zakonodavstvo dovoljno fleksibilno, a s obzirom na približavanje zemlje Europskoj uniji u nekim segmentima bi trebalo ojačati zaštitu radnika.
Jedna od već spominjanih tema su, primjerice, godišnji odmori. Prosječan stanovnik Unije, naime, godišnje odmara više od radnika u Hrvatskoj. Dok se sindikati zalažu za preuzimanje boljih europskih standarda u domaće zakonodavstvo, poslodavci su ocijenili da je domaće tržište rada još uvijek rigidno i potrebno je ići u njegovu daljnju fleksibilizaciju.
Posljednje zakonske izmjene nisu odgovorile na zahtjeve kapitala koji se sada nada da će se uspjeti izboriti, prije svega, za lakše i jeftinije otpuštanje i zapošljavanje radnika. Prema istraživanjima, rigidno radno zakonodavstvo smanjuje broj otkaza, ali smanjuje i novo zapošljavanje, posebno kada je riječ o malim i srednjim poduzećima.
Pronaći ravnotežu nije lako, a zemlje Europske unije, koje se na tržištu rada suočavaju s problemima sličnim Hrvatskoj, izlaz pokušavaju naći kroz "fleksigurnost". To pitanje u Hrvatskoj otvaraju Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva (CEPOR) u suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavaca i Nezavisnim hrvatskim sindikatima.
Rješenje se, kažu ta tri partnera, može naći, ali je za to nužan dijalog u kojem svaka od strana prihvaća svoju ulogu. Prema objašnjenju Međunarodne organizacije rada, fleksigurnost je obrazac reforme tržišta rada na europskom području koja se može shvatiti kao modernizacija organizacije rada i radnih odnosa.
Cilj joj je očuvanje sigurnosti zapošljavanja i socijalne zaštite. Naime, nove globalne okolnosti potiču gospodarstvo na kontinuiranu otvorenost tržišta i povećanu potrebu prilagodbe tehnologije proizvodnje i organizacijske strukture.
To istovremeno zahtijeva i nove potrebe prilagodbe radnika, povećanje fleksibilnosti u radnim propisima te volju radnika za prihvaćanje tih promjena. Europska unija donije je okvire za definiranje politike fleksigurnosti i osigurala 70 milijardi eura za promjene.
Početne pozicije svake zemlje su različite, što znači da se svaka mora sama opredijeliti za mjere koje će imati najviše učinka u njenom okruženju. To vrijedi i za Hrvatsku.
Kako sugerira Sanja Crnković-Pozaić direktorica CEPOR-a i bivša ravnateljica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, naša zemlja mogla bi krenuti prema slobodnijem otkazivanju ugovora o radu, ali istovremeno treba povećati sigurnost pronalaska novog posla, kao i duhovnu sigurnost.
Jedna od ideja s kojom CEPOR izlazi, govoreći o fleksigurnosti, je i povećanje naknade za nezaposlenost.
Najviša naknada koju trenutno nezaposleni radnik može dobiti preko burze je 1.000 kuna, a vlada je najavila da će za koji mjesec taj iznos porasti za 200 kuna.
No, kad u CEPOR-u govore o rastu naknade za nezaposlene, kažu da bi mogla biti na razini 80% prosječne plaće. Istovremeno, prema uzoru na SAD, naknada ne bi smjela biti besplatna, već bi je nezaposleni morali odraditi.
(A.T.)
Izvor:
Novi list
