Broj djece koja pohađaju osnovnu školu znatno je narastao u posljednjih 7 godina, djevojčice su u obrazovanju zastupljenije nego ikad, a povećala su se i izdvajanja za školstvo, izvijestio je UNESCO u svom posljednjem globalnom izvješću o obrazovanju.
Međutim, s druge strane UNESCO upozorava na lošu kvalitetu edukativnih programa, visoke troškove školovanja te i dalje prisutnu visoku razinu nepismenosti, posebice među odraslima.
Izvješće pokazuje da je broj djece koja se školuju u zemljama subsaharske Afrike porastao za 36%, a u zemljama Sjeverne i Zapadne Azije za 22%, dok je na globalnoj razini broj djece koja ne idu u školu pao je sa 96 milijuna iz 1999. na 72 milijuna 2005. godine. Tako je u osnovno obrazovanje 2005. bilo uključeno 688 milijuna djece.
Pohvalno je, napominje se u izvješću da je od 1999. do 2005. 17 zemalja uspjelo izjednačiti zastupljenost dječaka i djevojčica u osnovnim školama, a među njima su i Ghana, Senegal, Uganda i Mauricijus. Jednaku zastupljenost učenika i učenica u srednjim školama postiglo je 19 zemalja, a među njima i Bolivija, Peru te Vijetnam.
Međutim, zbog već navedenih zamjerki u izvješću se navodi kako pojedine zemlje neće moći ispuniti preuzetu obvezu unaprjeđenja mogućnosti obrazovanja za djecu, mlade i odrasle osobe do 2015. godine.
UNESCO upozorava da je loša kvaliteta edukativnih programa globalno pitanje i zahtijeva veću političku pozornost, dok je u zemljama u razvoju posebno obratiti pozornost na visoku stopu odustajanja od školovanja, slabu učinkovitost učenika i nedostatak obrazovnog kadra. Naime, procjenjuje se da će do 2015. u svijetu nedostajati 18 milijuna nastavnika i to samo u osnovnom obrazovanju.
Što se tiče nepismenosti, napominje se da je u svijetu nepismeno 774 milijuna starijih osoba, a od toga više od tri četvrtine živi tek u 15 zemalja. Nadalje, iako pismenost žena izravno utječe na educiranost i zdravlje djece, nepismene žene čine 64% ukupno nepismenih osoba u svijetu.
UNESCO zaključuje kako su značajnije promjene moguće, ali samo uz jaku političku volju i razumijevanje zemalja donatora koje mogu osigurati sredstva za provođenje potrebnih reformi. (V.K.)
Izvor:
UNESCO
