Osobni stečaj nije jedinstven te postoje razni modeli, uključujući i otpis dijela duga kao što je to primjerice slučaj u Njemačkoj
Uvođenje osobnog stečaja u pravni poredak nije bauk, upozorili su međunarodni stečajni stručnjaci okupljeni u globalnoj mreži IEEI. Oni su na prošlotjednom X. međunarodnom kolokviju globalne mreže stručnjaka stečajnog prava u Dubrovniku izvijestili predstavnike hrvatskog Ministarstva pravosuđa da taj institut ima 20-ak zemalja Europske unije te SAD.
Također, osobni stečaj nije jedinstven te postoje razni modeli, uključujući i otpis dijela duga kao što je to primjerice slučaj u Njemačkoj, piše Suzana Varošanec u Poslovnom dnevniku.
U Saboru do kraja 2009.
Državna tajnica u Ministarstvu pravosuđa Marina Dujmović Vuković istaknula je da je ocjena struke u Hrvatskoj općenito pozitivna prema osobnom bankrotu, unatoč razlikama u regulaciji i dužini primjene. Međutim, navela je da Hrvatska još nema razrađen prijedlog kako bi dužnici pronašli izlaz iz financijske krize i na tržištu se, kao potrošači rehabilitirali nakon prosječnog vremena od dvije do šest godina provedenog u osobnom stečaju i pod paskom skrbnika.
No, potvrdila je da se upravo u toj mogućnosti sagledava balans za najavljene promjene u ovršnom zakonu kroz privatizaciju ovrhe koje su planirane da prođu saborsku proceduru prvog čitanja do kraja 2009., te ih je usporedila.
"Za prezaduženog dužnika lakši je položaj kod osobnog bankrota nego u ovrsi", objasnila je Dujmović Vuković, ističući njemački model koji se sastoji od četiri faze i u kojem je moguć otpis dijela dugova.
Za troškove stečaja više stotina milijuna eura
Sudac Visokog trgovačkog suda Mario Vukelić objašnjava da je hrvatskom pravnom sustavu u regulaciji instituta osobnog stečaja najbliskije njemačko pravo koje nam je i inače čest uzor.
"Mogu nam biti korisna iskustva njemačkog profesora Heinza Vallendera, kreatora Zakona o stečaju potrošača u Njemačkoj. Njemačka je taj institut uvela 1999., a na prijedlog koji dužnik podnese sudu formalno započinje procedura u kojoj je prvi korak mogućnost nagodbe vjerovnika i dužnika. Ako postignu nagodbu, pa se odredi rok za vraćanje dijela duga kroz nekoliko godina, drugi dio duga se po sudskoj odluci otpisuje ako je dužnik ispunio uredno obvezu prema vjerovniku i ponašao se primjereno postignutoj nagodbi", kaže Vukelić. Inače, Njemačka za trošak postupka stečaja fizičkih osoba godišnje izdvaja preko stotinjak milijuna eura kad se radi o osobama koje nemaju nikakve imovine.
Pravne osobe, samostalne profesije i mali poduzetnici u Njemačkoj također mogu proglasiti bankrot, ali pod uvjetom da imaju manje od 20 vjerovnika i da nemaju daljnjih dužničkih obveza u pogledu davanja plaća svojim zaposlenima.
Cilj privatnog bankrota je omogućiti dužniku novi početak, najranije šest godina nakon otvaranja bankrota i to nakon što je postupak završen te se dužnik primjereno ponašao. U tom se slučaju dužnik oslobađa ostatka dugova, no oslobađanje se može uskratiti ako počini kazneno djelo, laže o svom financijskom stanju ili raspojasano troši novac i time umanjuje svoju imovinu. (V. K.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
