Posloprimce u Hrvatskoj ne zanima kakvo će znanje steći, već im je važnija diploma
Cjeloživotno učenje u cijelom je svijetu već odavno prepoznato kao prava mjera za održavanje konkurentnosti na tržištu rada. Međutim, ova mjera koja služi osobnoj konkurentnosti svakog pojedinca u Hrvatskoj je još uvijek u povojima, budući da je kod nas tek 2,3 posto populacije u radno aktivnoj dobi uključeno u programe cjeloživotnog učenja. U Europskoj uniji pak, cjeloživotno se obrazuje 10,2 posto radne populacije.
Hrvatska se ističe po još jednoj neslavnoj činjenici koja pokazuje da naše građane, čak i kad se odluče na upisivanje edukativnih tečajeva, ne zanima kakvo će znanje steći. Važnija im je diploma koju će na kraju dobiti, piše Ivana Knežević u Vjesniku.
Neopravdane titule
Istraživanje koje je proveo EduCentar, pokazalo je da stjecanje diplome, a ne znanja, bio glavni motivator među onim ispitanicima koji su pohađali neki program profesionalne edukacije.
Direktorica Centra za poslovni i osobni razvoj Eucamix, Gordana Matković također objašnjava da je "ljudima motiv dobivanje 'papira'. Brojni programi koji u reklami ističu kako se određeni stupanj ili zanimanje upisuje u radnu knjižicu, tome samo pogoduju. Danas je poplava raznih titula koje se upisuju u radnu knjižicu, no pitanje je koje znanje iza toga stoji", objašnjava Gordana Matković.
Pritom navodi primjere jednogodišnjih menadžerskih studija na koje se može upisati svatko, bez ikakvih prijemnih ispita i provjere predznanja. Nakon godine dana, ističe one, osoba dobiva titulu menadžera, koja se upisuje u radnu knjižicu. Znanje te osobe vrlo je upitno, budući da je netko drugi za istu takvu titulu morao studirati četiri do pet godina.
Stoga Gordana Matković smatra da bi Agencija za obrazovanje trebala rigoroznije kontrolirati sve obrazovne programe jer dolazi do devalvacije određenih zanimanja, odnosno njihovih naziva.
Skuplje traženo, besplatno nikoga ne zanima
Još jedna nelogičnost koja je primjetna u Hrvatskoj jest povećano zanimanje za skupljim programima, dok se na one jeftinije gleda s nepovjerenjem. Posebno su nepopularni besplatni programi koji se obično nude u suradnji s nekom od državnih institucija, jer prevladava mišljenje da nešto besplatno ne može biti kvalitetno. No, ističu stručnjaci, riječ je o uobičajenim programima koji se i inače po uobičajenoj cijeni nude u učilištima.
I direktor Centra za obrazovanje Infokatedra, Mario Vukić navodi kako za određenim tečajevima koji su u njihovom Centru inače jako traženi, naglo splasne zanimanje kad, primjerice, Zavod za zapošljavanje želi poslati grupu nezaposlenih radnika iz svoje evidencije na informatičko obrazovanje.
Čak 20 posto bez osnovne škole
Mnoga svjetska istraživanja su pokazala da ljudi danas, s obzirom na promjenjivo medijsko i gospodarsko okruženje, čak i kvalitetnim formalnim školovanjem ne mogu steći sva znanja i vještine potrebne za buduće životne uloge i zadaće.
Stoga je sredinom prošlog stoljeća Unesco i izradio koncept cjeloživotnog obrazovanja kao osnove za vođenje prosvjetne politike u zemljama članicama, a "Bijeli dokument" Europske komisije iz 1995. pridonio je stvaranju vizije o ekonomiji temeljenoj na znanju.
Zato se u razvijenim zemljama sve više odraslih osoba i uključuje u edukativne programe, a u zemljama poput Švedske i Japana, taj se udio penje i do 50 posto. U Hrvatskoj, pak, obrazovna struktura pokazuje da čak više od 20 posto stanovništva starijeg od 15 godina ima nepotpuno ili nezavršeno osnovno školovanje. (V. K.)
Izvor: Vjesnik
