Prema reformi socijale i nacrtu zakona, glavna je novost što će socijalnu skrb ubuduće financirati gradovi, a ne država.
Socijalna mirovina za sve starije od 70 godina bez prihoda u iznosu od 800 do 900 kuna, povećanje osnovice za socijalnu pomoć sa 500 na 700 kuna, uvođenje imovinskog cenzusa za socijalna davanja, ublažavanje kriterija za stjecanje statusa roditelja njegovatelja i proširenje spektra usluga koje će nuditi ustanove u sklopu deinstitucionalizacije glavne su novosti koje bi, prema mišljenju radne skupine, trebale biti uglavljene u novi Zakon o socijalnoj skrbi.
Zakon, koji je osnova za reformu socijalne skrbi, trebao je biti dovršen još krajem prošle godine, zatim je prolongiran za lipanj, no još se ne zna kad će biti poslan u proceduru. Radna skupina završila je svoj konačni prijedlog još prije ljeta, no nakon toga, uslijed političkih smjena i odlaska državne tajnice Dorice Nikolić, koja je bila i šefica Radne skupine, iz Ministarstva socijalne skrbi o zakonu više nema ni riječi, piše Kristina Turčin u Jutarnjem listu.
Prema reformi socijale i nacrtu novog zakona, glavna je novost što će djelatnost socijalne skrbi, umjesto državnog proračuna, financirati lokalne uprave, županije i gradovi. Za one slabijeg imovinskog stanja sredstva će donirati država iz posebnog Fonda za izravnanja. "Fiskalna decentralizacija je model na kojem se bazira reforma i cijeli zakon", objašnjava dr. Zoran Šućur sa Studija za socijalni rad, član radne skupine koja je izradila okvirni prijedlog zakona.
Velike se novosti predviđaju u novčanim naknadama. Osnovica, koja iznosi 500 kuna te odgovara stalnoj pomoći za samca, trebala bi se povećati na 700 kuna. Uz to, trebala bi biti vezana uz relativnu liniju siromaštva ili proračunsku osnovicu, kako se ne bi ponovno dogodilo da godinama bude fiksna i nepodložna rastu troškova života.
Time bi se povećale naknade za najsiromašnije, što već niz godina od nas traži i Vijeće Europe i Svjetska banka. Naime, naša su izdvajanja za socijalu velika, ali dio koji se odnosi na najsiromašnije je ispod minimuma siromaštva. No, prvi će se put jasno propisati tko može, a tko ne može primiti pomoć.
U imovinu ne bi spadao osnovni životni prostor, odnosno objekt do 35 kvadrata za samca te po 10 kvadrata za svakog drugog člana. Od cenzusa bi se odbio automobil u vrijednosti do 20 osnovica, odnosno 14.000 kuna ili vozilo bez obzira na vrijednost ako se koristi za prijevoz invalida ili ga koristi obitelj s više od troje djece.
"Tu treba naći pravedno rješenje. Primjerice, samac u stanu od 60 kvadrata u Zagrebu ne bi imao pravo na pomoć jer njegovih 25 kvadrata "viška" vrijede 60 minimalnih plaća, a samac u istom stanu u Osijeku, primjerice, bi", kaže dr. Šućur. Osoba koja ima vredniju imovinu, a nema prihoda niti načina da se riješi imovine u datom trenutku, mogla bi dobiti socijalnu pomoć na zajam, najdulje do dvije godine. Zajmoprimac je dužan vratiti dobiveno čim uspije, primjerice, prodati stan, a u suprotnom zajmodavac se upisuje kao vlasnik imovine.
Pomoć za uzdržavanje, koju kolokvijalno nazivamo socijalnom pomoći, u budućnosti ne bi mogle primati radno sposobne osobe. U Hrvatskoj socijalnu pomoć prima 99.571 osoba. Odbiju li se od tog broja djeca (32.862) i umirovljenici (1385), 78 posto korisnika trenutno su radno sposobni.
U području usluga u socijalnoj skrbi, vodi se računa da bi se ubuduće većina ustanova domskog tipa u Hrvatskoj trebala zatvoriti. Stoga se propisuje niz novih usluga, za koje bi se sadašnji domovi mogli osposobiti. Zaposleni u socijalnoj skrbi prvi bi put trebali dobivati i licence, i to na pet godina. Novi zakon prvi put uvodi i pojam beskućnika te izričito navodi da će se sva prava koja se odnose na obitelj odnositi i na istospolnu zajednicu. (A. P.)
Izvor: Jutarnji list
