Kad god se objavi neki oglas za rad u europskoj instituciji, prva asocijacija mnogima je izvrsna plaća. Iako plaća od 4.500 eura je velika, postoji razlog zašto je tolika.
Profitiraj.hr donosi članak koji detaljno opisuje rad u europskim institucijama.
Radi se o angažmanu visokostručnih osoba, profesionalaca koji trebaju znati i znanje i jezike, potvrditi spretnost u komunikaciji, iskazati poduzetnost, snalaženje u nepoznatim situacijama, brzo razmišljanje i ispravno djelovanje. Riječ je o stalno promjenjivom radnom okružju i nepredvidljivim zadacima, ističe EPSO, ured za regrutiranje novih kadrova za europske institucije.
Radi lakše orijentacije, evo službenog dokumenta s plaćama i dodacima, što je u EU posve javno i precizno do u eurocent. Transparentnost je na najvišoj razini.Pregled je zanimljiv jer navodi sve osnovne plaće i platne razrede te nadoknade za mirovinu, obitelj, dječji dodatak, nadoknadu za razdvojenost, za putovanja…
Posao u institucijama EU zaista je zahtjevan
Duže radno vrijeme prije je pravilo nego li presedan. Posao je odgovoran: o kvaliteti obavljenoga nerijetko ovise stotine pa i tisuće sudbina ljudi ili tvrtki.
Prosječan zaposlenik u institucijama EU nešto je stariji od 30 godina, navikao je na dugačko radno vrijeme što mu ne pada teško, učestola je samac/samica na početku karijere, oboružan je zavidnom raiznom znanja, uglanvom na različitim adresama, što je prednost. Običava komunicirati na nekoliko jezika, što više to bolje. Prednost su im neki od rijetkih, estonski ili malteški, sutradan je i hrvatski dobro došao!
Službama ipak manjka kadrova iz nekih zemalja – Francuzi ili Britanci radije će ići za daleko višim primanjima u velikim korporacijama u Cityju ili državnim divovima Francuske nego li se trsiti deset i više sati svakog radog dana za crkavicu od sedam tisuća eura, koliko prima deveti stupanj.
Mirovinski paket interesantniji je kadrovima iz novih članica EDU jer je viši nego li doma – Talijanu ili Nijemcu neće biti toliko privlačan, on je u poziciji daleko više zaraditi i akumulirati ukoliko je manager neke tvrtke nego li moćni direktor bilo koje Komisijine Opće uprave…koja će, opet, krojiti i sudbinu kompanija.
Natječaji za hrvatske kadrove napravljeni su da se izaberu najbolji. Zasigurno će to osjetiti državna uprava odakle će otići poneki mladi, obrazovan, sposoban čovjek željan novih izazova i pravog posla, počesto sit rodijaka i rodijaštva – ako ništa drugo, sustav rada u europskim institucijama, ma koliko manjkav bio, uvijek preferira sposobne. “Nemojte zivkati za preporuke, misliti ćemo da s kandidatom nešto nije u redu ukoliko ga se reklamira”, veoma ozbiljno govore u EPSO.
Složeno testiranje
Sam EPSO test je složen. Nije najobjektivnija stvar na svijetu mada su ga uspjeli promijeniti od raja za štrebere ( jer su se tražili precizni podaci iz povijesti EU, poput datuma ili statističkih činjenica ) do ispita spremnosti, budući da se kandidatima nude odgovori za određene situacije da bi se vidjelo kako bi reagirali, koje bi rješenje problema izabrali i zašto.
Rad u institucijama traži sposobnost, a ne podobnost
Značajka posla u institucijama EU je stalno promjenjivo okružje i neophodna komunikacija s drugim servisima.
Umrežavanje, pravovremeno reagiranje, spoznaja tko će biti najbolji za doprinijeti rješavanju određenog problema, otvorenost prema svim rješenjima i jezici moraju biti dio profila kandidata.
EU za svoje randike bira jednako ako i tvrtke, žele najbolje, najsposobnije, najspremnije. Ukoliko u upravnom odboru firme sjedi tatin sin/kćer to je dio miljea: i EU ima angažirane diplomate, nacionalni izbor. Države kadroviraju samo povjerenike i direktore općih uprava u Komisiji. Pa ni onda nije gotovo: budući hrvatski povjerenik će, prije nego što ga službeno inauguriraju na funkciju i odrede mu resor, proći sito i rešeto Europskog parlamenta. Parlamentarci su sve osim ugodni kada se s njima suoči kandidat, nisu isključene provokacije ali i glupava pitanja .
Olli Rehn, kao povjerenik za monetarne poslove, usprkos diplomi i kasnijim višim stupnjevima ekonomije tek je iz drugog pokušaja zavrijedio privolu paralmentaraca – praksa je pokazala da se odlično snašao u zahtjevnom poslu usred ekonomske krize, grčkog kolapsa i prijetnje erodiranjem eurozone.
Nadalje, Hrvati mogu ponuditi svoje diplomate za vanjskopolitički servis Vijeća EU ali će sve ostati na ponudi ne bude li osoba odgovarala kriterijima za posao. Ili, regrutirati suce. Koji, opet, da bi prošli do pozicije u Luksemburgu, trebaju zadovoljavati veoma visoko postavljene stručne kriterije. Rad u institucijama traži sposobnost, a ne podobnost.
Plaća: ako netko s dva fakulteta, doktoratom, znanjem nekoliko jezika i dokazanim sposobnostima dobije na račun pet tisuća eura plaće i dođe živjeti u Bruxelles uvijek će plaćati stan ( 1.500 eura za prostojniju manju nastambu u široj europskoj četvrti ) i hranu, pokrivati troškove za obitelj, za slobodno vrijeme, odjeću … Atraktivna se svota brzo topi.
I, mnogi će se zapitati je li dugačak, iscrpljujući i nerijetko stresan radni dan, pa tjedan, pa godina u prijestolnici Europe baš toliko vrijedan truda.
*Autorica teksta, Lada Stipić – Niseteo, novinarka je i stalna dopisnica Privrednog vjesnika, živi i radi u Bruxellesu. Stručnjakinja je za područja europski poslovi s naglaskom na gospodarstvo, monetarnu uniju, unutarnje tržite EU i integracije u EU. Rad u Bruxellesu opisuje kao “Šedski stol” gdje svi imaju pristup informacijama, vještina je detektirati, izabrati i obraditi pravu. Dobitnica je nagrade “Robert Schuman” za kolumnu “Bruxelles a la carte” u Eukonomistu.
Izvor: Profitiraj.hr
