Iako Kanadu mnogi smatraju ‘obećanom zemljom’, ponašanje kanadskih vlasti ukazuje na alarmantno kršenje ljudskih prava kanadskih domorodaca.
Problemi domorodaca u Sjedinjenim Američkim Državama poznati su diljem svijeta, što je i pomoglo da se sramotni uvjeti u rezervatima poboljšaju i da američki indijanci više ne budu građani drugog reda. No u Kanadi je, piše Politika Plus, stanje mnogo gore.*
Kanadski domoroci također su smješteni u rezervate, u kojima bi trebali imati sve što požele. Iako u teoriji imaju sve što im treba, u praksi se domoroce omalovažava i degradira na svaki mogući način. Naime, kanadska vlada, koja je na sebe preuzela brigu o rezervatima, sustavno im onemogućava razvoj neophodne infrastrukture kao što su škole, bolnice, posao i prirodni resursi. Osim toga, mnogi rezervati 'leže' na područjima bogatima prirodnim resursima kao što su nafta, plin, ugljen ili voda, ali domoroci na njih ne polažu prava.
Onemogućeno im je trgovanje, a kako nemaju škola i zdravstvenih ustanova prisiljeni su se obrazovati i liječiti u ‘drugom svijetu’, gdje su izloženi rasističkim napadima, uvredama i nebrizi. Problemi s obrazovanjem doveli su do toga da domoroci odmalena uče običaje ‘drugog svijeta’, a time zapostavljaju i otuđuju se od svoje kulture, povijesti i običaja. Posao pronalaze iznimno teško pa ne čudi da je u Kanadi 55,6% domorodaca označeno siromašnima, a samo 56,9% njihovih domova smatra se adekvatnim mjestom za život.
Kršenje stoljetnih sporazuma
Aktivisti, obrazovani domoroci i neke nevladine udruge, čine sve kako bi popravili ove teške uvjete. Iako su donekle uspjeli povećati broj zaposlenih, te omogućiti bolju zdravstvenu skrb i obrazovanje u samim rezervatima, posljednjih mjeseci ponovo su etiketirani kao građani drugog reda.
Naime, kanadska vlada, na čelu s premijerom Stephenom Harperom, stranim je korporacijama odlučila prodati zemlju bogatu resursima, koja se nalazi unutar rezervata. Kanada crpi prirodne resurse i ostvaruje profit koji ne dijeli s domorocima, koji također polažu pravo na tu zemlju i njene resurse. Takve odluke donose se bez suglasnosti domorodaca, čime se krše sporazumi stariji od jednog stoljeća.
Da stvar bude gora, u Alberti se u blizini rezervata nalazi se Oil Sands koji crpe naftu iz pijeska na način da ga prerađuje. Time zagađuje zrak, okoliš i vodu za piće, zbog čega su ljudi u rezervatima, ali i oni u blizini, suočeni sa zdravstvenim problemima. Nedavno je Oil Sands prodan Kinezima i sad se prerađuje još više pijeska, odnosno zagađenje je još većih razmjera.
Ismijavanje borbe za vlastita prava
Zbog svega toga krenuo je pravi revolt domorodaca, a da bi ih ušutkala, vlada je smanjila količinu hrane koja im se uvozi, nemaju tople vode i sve je većinom u konzervama. Voće i povrće za ljude u rezervatima postao je luksuz.
Ključni korak u borbi za prava povela je poglavica Theresa Spence iz Attawapiskata (Ottawa), koja štrajka glađu od 11. prosinca i svojom ustrajnošću potiče ostale poglavice da dignu glas.
Isprva je i sam premijer Harper mislio da je sve to prolazno jer mediji nisu dali prostora prosvjedima domorodaca, pa je na svom Twitter profilu 21. prosinca postavio video isječak iz jedne epizode Simpsona u kojoj Homer Simpson govori "mmm... bacon" (mmm... slanina). Na taj način javno je ismijao štrajk glađu, ali i izazvao zgražanje medija, javnosti i boraca za ljudska prava.
To je na neki način pomoglo da se, nakon više od mjesec dana cenzure, počne govoriti o pokretu pod nazivom Idle No More (Nikad više neaktivni/besposleni), koji je nastao još 10. studenog 2012.
sve ovo sa zanimanjem prate i vlade diljem svijeta, koje prije nisu bile (ili nisu htjele biti) toliko upućene u sustavno kršenje ljudskih prava u zemlji koju mnogi nazivaju Obećanom.
*Članak je pisan na temelju iskustva osobe koja živi u Kanadi (Winnipeg, grad s najviše domorodaca u Kanadi), a koja je specijalizirana za domorodačka pitanja te s domorocima provodi puno vremena.
Izvor i fotografija: Poslovni Puls
