Kad žena iz Hrvatske, koja želi raditi u talijanskoj obitelji kao domaćica, ulazi u Italiju i nađe posao, jedina joj je obaveza prijaviti boravak u općinskim uredima koji popisuju rezidente na njihovom području, piše Novi list.
Italija je uvela restrikcije glede slobodnog kretanja europskih građana, a taj će prijelazni režim trajati najmanje dvije godine od dana pristupanja Hrvatske Uniji.
Cirkularno pismo navodi i popis 'specijalnih' hrvatskih radnika na koje se od 1. srpnja ne odnosi zabrana slobodnog kretanja na talijanskom tržištu rada: restrikcijama ne podliježu
- znanstveni istraživači i visokokvalificirani radnici,
- sezonski radnici uključujući i one koji mogu dokazati da su prethodno dvije godine zaredom ulazili u Italiju radi obavljanja sezonskog rada
- i kućne pomoćnice (domestiche).
Običan radnik, poput stolara, bravara, zidara morat će se prilagoditi limitima, odnosno određenoj kvoti broja ulaska hrvatskih radnika koju će Italija odrediti shodno stanju na tržištu rada.
Za naše žene koje se zapošljavaju u nekoj talijanskoj obitelji – gdje uglavnom čiste kuću, peglaju, kuhaju i čuvaju starce i nemoćne – sloboda pristupa tržištu rada je zajamčena. Za njih prestaje važiti obaveza izdavanja radne vize ulaska, dozvola boravka, odnosno sva ona papirologija koja se do 1. srpnja tražila. Domaćicama je jedina obveza prijaviti boravak u općinskim uredima koji popisuju rezidente na njihovom području, potom će dobiti radnu knjižicu i postati radnica sa svim pravima poput ostalih državljana Italije. Dobro je, barem je njima zajamčena sloboda kretanja, važne su i vrijedne poput visokoškolovanih istraživača i stručnjaka.
U toj situaciji i dalje ostaje otvoreno pitanje statusa tzv. transgraničnih radnika, onih koji danju rade u Italiji, a noću spavaju u domovini, negdje duž granice sa Slovenijom, nadomak talijanskom tržištu nama susjedne regije Friuli Venezia Giulia. Michele Berti, stručni djelatnik sindikalne organizacije UIL, objašnjava nam da Italija i Hrvatska nisu nikada detaljno riješile pitanje statusa tih radnika. Kada je porez u pitanju, potpisana talijansko-hrvatska konvencija o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ne predviđa takav vid rada, pa postoji opasnost da se netko nađe u poreznim raljama dviju država.
"Italija je sa Švicarskom potpisala sporazum kojim talijanski transgranični radnici plaćaju porez u Švicarskoj, a potom švicarske vlasti talijanskim uredima šalju 40 posto od uplaćenog poreznog iznosa. S Francuskom i Austrijom potpisan je sporazum kojim transgranični radnik cjelokupni porez uplaćuje u matičnoj državi, Italiji. I Hrvatska i Italija trebale bi to regulirati jer je jako bitno za radnike. Unatoč ulasku Hrvatske u EU, transgranični radnici najčešće rade na crno i taj se trend nastavlja jer jasnih pravnih okvira još nema", objašnjava Berti.
I Talijanke žele u domaćice
Nije lako odrediti za koju plaću rade domaćice u Italiji, ali jedno je sigurno: posao postaje zanimljiviji i Talijankama zbog manjka radnih mjesta na tržištu rada. Neto plaća kreće se između 800 do 1.000 eura mjesečno, uz podmirene mirovinske i zdravstvene doprinose, plaćeni dopust, otpremninu... Ugovori se sklapaju između domaćica i poslodavaca, odnosno obitelji koja zapošljava domaćicu, a sindikalni minimum kreće se oko 650 eura. To su okvirni iznosi, ali može se dobiti i više.
Izvor: Novi list
