Jelena Kostović magistra je novinarstva. Kako u Hrvatskoj dvije godine nije mogla pronaći posao, sreću je potražila u Njemačkoj.
Magistra novinarstva, samosvjesna mlada žena koja priča tri svjetska jezika i ima nekoliko godina iskustva u novinarstvu, PR-u i turizmu, otkako je diplomirala prije dvije godine ne može pronaći posao. Honorarnim pisanjem i sezonskim poslovima Jelena se snalazila tražeći priliku za stalnim zaposlenjem i prihodom koji bi joj omogućio solidan život, no to se nije dogodilo.
Dobivši poziv prijatelja iz Berlina turistički je otišla u Njemačku, da bi se stvari potom potpuno promijenile. Sada tamo gradi svoj život, a za portal Women in Adria otkrila je kako je to živjeti u Njemačkoj i što je sve potrebno učiniti ako kao stranac tamo tražite posao.
Što je dovelo do toga da završiš u Njemačkoj? Jesi li prije odlaska imala na umu ostanak i traženje posla ili je to došlo kao spontana ideja?
U Berlin sam došla prvenstveno turistički, u posjet prijateljima Njemcima. Kada mjesecima aktivno, ali neuspješno, tražiš posao to te zaista umori pa sam odlučila otići na odmor s nešto novaca koje sam skupila obavljajući neke honorarne poslove za poznanike. Prva dva tjedna u Berlinu samo smo razgledavali grad i okolicu. Imala sam sreću što su moji prijatelji svjetski ljudi pa sam imala priliku vidjeti apsolutno sve znamenitosti Berlina, od povijesti, muzeja, turističkih atrakcija, parlamenta i kulture.
Na ostanak u Njemačkoj nagovorio me prijatelj koji mi je ukazao na činjenicu da je Berlin multikulturalni grad i kako bih možda ovdje, sa svojim kvalifikacijama, iskustvom i obrazovanjem, mogla imati više sreće i mogućnosti nego u Hrvatskoj. I moja obitelj i prijatelji bili su poprilično ugodno iznenađeni ovom odlukom, većinom ističući kako oni ne bi imali hrabrosti upustiti se u tu „avanturu“ daleko od doma, u stranoj zemlji sa stranim jezikom.
Kakva je procedura za strance tamo kad je u pitanju traženje posla?
Da bi vam netko ponudio posao, najprije trebate prijaviti boravak u Njemačkoj na provjerenoj adresi. To sam napravila i dobila papir s pečatom na kojem piše kako mogu neograničeno boraviti u SR Njemačkoj. Nakon toga slijedi prijava na Zavod za zapošljavanje, vađenje porezne kartice i usklađivanje zdravstvenog osiguranja. Za zdravstveno osiguranje potreban vam je broj socijalnog osiguranja, koji vam dodjeljuje poslodavac kada vas zaposli. Kvalitetna i obrazovana radna snaga ovdje je, za razliku od Lijepe naše, vrlo cijenjena i samo treba biti uporan i imati volje čitati pravila i natječaje.
Možeš li se prijaviti za bilo koji posao ili postoje ograničenja?
Kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju, Njemačka je objavila ograničenja vezano uz zapošljavanje Hrvata u toj zemlji, a koja su još uvijek na snazi. Akademski obrazovani ljudi, u koje se i ja ubrajam, u prilično su povoljnijoj situaciji, ali još uvijek sva ograničenja nisu ukinuta. Ukoliko ja, koja imam akademski stupanj magistrice novinarstva, u Berlinu pronađem posao u struci i neka mi tvrtka ponudi ugovor, nije mi potrebna nikakva posebna dozvola već mogu neometano raditi i imati primanja kao svaka građanka Europske unije.
Međutim, ako pronađem posao koji nije u struci, onda za taj posao moram konkurirati s državljanima Njemačke i tražiti dozvolu za rad, što se jako teško dobije jer je njihovo tržište rada puno veće od našega. Logično je da će posao u, primjerice, parfumeriji, prije dobiti osoba s njemačkim državljanstvom nego ja koja sam došla iz Hrvatske i potrebna mi je dozvola za obavljanje tog posla.
Uz sve svoje kvalifikacije, ipak dvije godine u Hrvatskoj nisi mogla pronaći posao. Što smatraš najvećim problemom hrvatskog tržišta rada?
Hrvatsko tržište rada? Zar to postoji? Mene je doslovno sram jednogodišnjeg pripravničkog staža od 1600 kuna. Misle li oni da mi ne znamo osnove matematike? Možda bi oni mogli živjeti od 1600 kuna mjesečno? Radila sam tijekom cijelog studija, stekla važno radno iskustvo i ne želim raditi za 1600 kuna, a ni ne mogu jer se od te cifre jednostavno ne može preživjeti ako, poput mene, nemate financijsku "pozadinu". Želim da se moj trud i rad cijene i isplate, i želim normalnu plaću od koje mogu dostojanstveno živjeti. Obrazovala sam se za bolju budućnost, a ne za primanje socijale.
Link na cijeli intervju.
Izvor: Women in Adria
