U Irsku je otišao prije šest mjeseci, a u vrijeme kad mu se prema početnom planu trebao pridružiti ostatak obitelji, na svom je blogu, pisanom u starom irskom lučkom gradiću Corku, objavio: "Vraćam se, Zagrebe, tebi..."
Hrvatski informatičar M. Š. (podaci poznati redakciji Večernjeg lista) precizno je odvagnuo pluseve i minuse kod nas i u Irskoj.
"Nemam pretenzija da iznesem apsolutnu istinu. Idealno nije nigdje, no za neke Irska jest obećana zemlja. Pogotovo, recimo, za mlade bez obitelji koji kod nas ne mogu naći posao ili stručnjake određenih vještina. U Irskoj posla ima, a plaće su proporcionalne znanju i iskustvu. Cijene hrane slične su hrvatskim, odjeća je i nešto jeftinija, ali je zato najam stana prilično skup, kao i čuvanje djece te usluge poput frizerskih i sl. Ljudi koji, primjerice, rade u pozivnim centrima na jednostavnijim poslovima mogu zaraditi od 1400 eura naviše. Za hrvatske pojmove puno, ali ako za najam stana morate dati 700 do tisuću eura, onda to i nije neka plaća. Mnogi došljaci stanuju zajedno, čak i poneki Irci tako žive. U konačnici je, naravno, riječ o tome koliko zarađujete. Standard je viši u Irskoj nego kod nas ako imate neko od traženih zanimanja poput IT stručnjaka, ali traži se i iskustvo.
U protivnom, vrata u internacionalnim kompanijama najčešće ostaju zatvorena. Irska je, inače, otvorena zemlja u kojoj se čuju i hrvatski i poljski i španjolski... U uredu nas je otprilike pola stranaca, a pola domaćih. Irci su druželjubivi i otvoreni prema došljacima, naročito onima iz zemalja EU", kaže M. Š., koji je poslom u Irskoj bio zadovoljan.
U pečalbu se otisnuo nakon dobre poslovne ponude, koju nije tražio, ali ga je ona preko poznanika našla na tadašnjem radnom mjestu u Hrvatskoj. Ponuda je bila dobra, iako je i u Hrvatskoj solidno zarađivao. Prvotni je plan bio da mu se u Irskoj za pola godine pridruže supruga, kći (9) i sin (7).
"Već sam tražio kuću i uvelike se raspitivao o školama. Pokazalo se, međutim, da škole završavaju malo poslije 14 sati i kako bi za čuvanje dvoje djece, samo dok se mi ne vratimo s posla, mjesečno trebalo izdvajati oko tisuću eura. Potraga za kućom pokazala se kao još veći izazov. U Irskoj se od 2007. praktički ništa ne gradi, a puno se ljudi useljava i velika je potražnja za stambenim prostorom. Barem ga u Corku nema dovoljno. Tražio sam kuću s tri ili četiri spavaće sobe, a u obzir je dolazio krug od 50 kilometara. Za kuće koje bi nam odgovarale traži se puno, od 1500 naviše. Za tisuću eura ili manje nalazio sam samo kuće koje su daleko izvan grada, u naseljima koja praktički nemaju ništa osim škole koja, povrh svega, nije nužno nadohvat ruke. Drugim riječima, odmah morate nabaviti dva auta"m kaže M. Š.
Klima također ne pomaže općem dojmu, a osim praktičnih razloga, priznaje, radile su i emocije. Nedostajao mu je osjećaj da je kod kuće, ali i sitnice koje u Hrvatskoj nije ni primjećivao.
"Jedna od njih je pecivo iz pekarnice koje sam kupovao ujutro kad bih išao na posao. U Irskoj nema pekarnica na svakom uglu kao kod nas", kaže M. Š. "Bilo mi je jasno da odlaskom u inozemstvo nešto dobivaš, a nešto gubiš i nisam imao iluzija da je jednostavno preseliti čitav život 2500 kilometara dalje. No, kad sam na svojoj koži osjetio da je preseljenje potpuni "reset" obiteljskog života na neki novi početak, ocijenio sam da ono što svi time dobivamo nije vrijedno onoga što gubimo. Barem u našem slučaju", iskreno kaže ovaj Zagrepčanin, koji se, nasreću, ima kamo vratiti.
Za sobom nije zalupio vrata u staroj tvrtki i posao ga, što je dokaz da i kod nas ima susretljivih poslodavaca, čeka.
Izvor: vecernji.hr
