Gaming industrija u Hrvatskoj traži porezno rasterećenje.
Industrija video igara u Hrvatskoj već godinama raste po prosječnoj godišnjoj stopi od 50 posto. Iako domaći studiji poput Nanobita, LGM Gamesa, Lion Game Lion i Cro Teama ubrzano rastu i više od 99 posto proizvoda plasiraju na globalna tržišta i njima, kao i ostatku hrvatskog gospodarstva, probleme stvaraju birokracija i porezna opterećenja. Uz to, studiji računalnih igara imaju problema s nedostatkom obrazovanog kadra pa se većinom radi o samoukim programerima i umjetnicima, piše Večernji list.
Svoje probleme iznijeli su i predstavnicima vlasti i institucija na konferenciji "Računalne igre - pokretač ekonomskog rasta" u organizaciji HGK, Klastera hrvatskih gaming studija i inicijative eSkills for Jobs, koja je i pokretač akcije da se informatika uvrsti kao obvezni predmet u škole.
"Problem Hrvatske i našeg IT-ja je što se nije uspio razviti do neke više razine. Kada razviju vještine mladi odu van jer ih ne možete platiti 20.000 kn neto. Da bi to platili moraju se platiti veliki porezi i doprinosi, a ljudi nemaju osjećaj da će nešto dobivati od tih poreza. Teško je konkurirati svjetskom tržištu kada imate tako velika porezna opterećenja. Pregovarali smo s jednim Englezom da dođe raditi kod nas u Zagrebu, ali dakako da očekuje barem istu plaću kao i u Engleskoj. Onda smo imali apsurdnu situaciju da je skuplje platiti čovjeka ovdje, nego u Engleskoj. Rumunjska je uspjela manjim porezima postići da kvalitetni programeri dolaze njima, a ne da napuštaju zemlju", istaknuo je Alan Sumina, direktor Nanobita, te dodao da ljudi vole raditi u Hrvatskoj, ali ako im se ukaže prilika otići će van.
"Krucijalno je zadržati ljude i smanjiti porezno opterećenje. Rumunji i Bugari su još prije 13 godina ukinuli porez na IT-jevce", rekao je Alan Sumina iz Nanobita.
HGK-ov ekonomist Željko Pađen složio se da je glavni zadatak rasteretiti hrvatski porezni sustav kako bi gospodarstvo moglo prodisati, no i dodao kako je teško mijenjati naš porezni sustav te kako bi i drugi tražili pogodnosti kada bi se izašlo u susret jednom zanimanju.
Hrvatski propisi ne poznaju fleksibilnost u radu
Mario Mihoković iz LGM Gamesa, još jednog domaćeg uspješnog studiju u usponu ističe da često zbog gomile propisa nema vremena baviti se osnovim poslom: stvaranjem igara.
"Računalne igre mogu se raditi i od kuće i s različitih mjesta, možete omogućiti ljudima fleksibilniji način rada, no u Hrvatskoj su to sve nedostaci. Hrvatski propisi ne poznaju takav način poslovanja i ispada da ste stalno u nekom prekršaju. To nam oduzima puno vremena. Propisi nas ubijaju i ne možemo raditi svoj posao. I onda mi objašnjavamo propis činovnicima u institucijama, a oni bi nama trebali objašnjavati propise", pojadao se Mihoković, upitavši i nadležne iz ministarstva što se dogodilo s poreznim olakšicama za ponovno uloženu dobit.
Ni Mihoković, ni drugi predstavnici studija nisu dobili puno konkretnih odgovora. Hrvoje Šlezak, zamjenik ministra znanosti, dobivao je najviše upita, no na većinu je odgovarao diplomatski ili prebacujući nadležnosti na druga resorna ministarstva. "Mi možemo dati preporuku, ali davanje olakšica je isključivo u ingerenciji ministarstva financija", istaknuo je Šlezak.
Na konferenciji se mnogo razgovaralo i o reformi obrazovnog sustava, a Hrvoje Balen iz Visokog učilišta Algebra istaknuo je da Hrvatska godišnje izdvaja samo 17 kuna po nastavniku.
Poticaji po uzoru na filmaše
Ne čekajući da sve ostane na institucijama domaći studiji počeli su se udruživati pa tako Klaster hrvatskih proizvođača računalnih igara radi na kreiranju nacionalne strategije za razvoj industrije računalnih igara.
"Gaming se pokazao dosta otporan na krizu. Najbolji primjer za to je Poljska koja je aktivno gradila taj sektor i danas je velesila u gamingu. Ako iamte dobru ideju tamo je možete prijaviti u njihovo ministarstvo kulture i dobiti poticaj za razvoj ideje. Nešto slično kao što to uživaju filmaši u Hrvatskoj. Njihovo ministarstvo će vam čak pomoći kako da se prijavite za neki europski poticaj. Zašto ne bismo to imali i u Hrvatskoj", istaknuo je tajnik Klastera Ante Vrdelja.
Na probleme hrvatskih proizvođača računalnih igara osvrnuo se i posebni savjetnik premijera Tihomira Oreškovića Davor Huić: "Znao sam da ćete vi pričati o problemima, a da će se od mene očekivati što vlada radi po tim pitanjima. Vlada radi na nacionalnom programu reformi, na četiri područja. Glavni je fokus makroekonomska stabilnosti, a zatim porezna reforma. Drugo područje je poslovna klima koju vlada želi značajno popraviti, a to bi značilo i olakšati regulatorni teret. Ministarstvo financija radi na ukidanju žiga, također na ukidanju parafiskalnih nameta. Čeka nas i reforma javne uprave, bolje povezivanje registara i digitalizacija. To je prilika i za IT sektor, iako nije izravno vezano za računalne igre. I na kraju tu je reforma obrazovanja, kurikularna reforma i tržište rada", izvijestio je Huić.
"Vani za pokretanje investicije svjetski popularne igre ne trebate 15 milijuna dozvola"
"Hrvatski timovi su napravili malo čudo. U odnosu na ulaganja naša gaming industrija stoji odlično. Rekao bih 50 puta iznad svih realnih mogućnosti. No, glavu nad vodom nam drže samo pojedinici. Zato jer naši ljudi igre još ne gledaju kao na čisti posao, nego kao svoj projekt. Ima tu i inata - ako uspijete u Hrvatskoj to je veliki ponos. Ali to je sve i lijepi privid koji neće drugo trajati. Jednostavno naši studiji neće moći konkurirati većim studijima. Problem je što Hrvatska ima sve manje vremena. Vani vam za pokretanje investicije svjetski popularne igre ne trebaju 15 milijuna dozvola. To nije projekt koji se priprema 5 godina, ne trebaju vam industrijske hale, trebate samo ljude za znanjem i brzo možete pokrenuti projekt i povratiti dobit u 2-3 godine", ocijenio je Mihoković iz LGM Games studija.
Upitan da odredi koliko je novca potrebno za napraviti igru Mihoković je odgovorio:
"Od nekoliko desetaka tisuća eura pa do nekoliko desetaka milijuna dolara. Ono što je bitno da je to posao u kojem se može zaraditi za faktor 100 , 200 ili 500 puta, a to je jako puno u odnosu na standardnu industriju. Ovdje je rizik puno manji, također, ova je industrija odlična za mlade ljude. Mogu krenuti sami u ovaj posao, a ako ne uspiju mogu krenuti iznova."
Konferencija se završila aktualnom temom - jesu li naši gaming studiji imali ponude za selidbom svog sjedišta van Hrvatske?
"Imali smo ponudu za akviziciju iu Izraela i Rusije, i investiciju iz Finske. Oni nisu tražili da selimo tvrtku, ali iz iskustva znam da američki investitori to obično traže", istaknuo je Sumina iz Nanobita, koji je pozant i po otvaranju poslovnice u Budimpešti kako bi lakše plasirali svoje prozvode na stranim tržištima.
Mihoković je, pak, otkrio da je LGM Games odbio već desetak ponuda iz Kanade da preseli cijeli studio, a o selidbi ne razmišlja ni Nikica Petrušić iz Lion Game Lion studija, koji su lani primili najveću pojedinačnu investiciju u domaćoj gaming industriji - 8 milijuna dolara od investitora iz Švedske.
"Strani investitori ne znaju naše probleme. Znaju samo da ovdje ima talenata i znam da puno švedskih tvrtki prati Hrvatsku", zaključio je Petrušić.
