"Posljednjih šest godina u Sisku sam radila 14 sati dnevno. Poslove njegovateljice, medicinske sestre, čistačice ili kuharice. I to za 2.400 kuna mjesečno. Bez godišnjeg odmora", objašnjava Snježana što je prethodilo ovakvoj odluci.
Posao njegovatelja na njemačkom tržištu uglavnom nije atraktivan njemačkim državljanima. Briga o desecima starijih i nemoćnih štićenika staračkih domova naporan je posao, a mnogima plaća od oko 10 eura bruto po satu nije dovoljno visoka za razinu uloženog posla.
Ipak, sve većem broju osoba potrebna je tuđa njega a njemačko Ministarstvo zdravlja donijelo je procjenu po kojoj bi se u sljedećih desetak godina mogao pojaviti manjak od 200.000 njegovatelja. To se pokušava nadomjestiti upravo radnom snagom iz inozemstva.
A jedno takvo radno mjesto popunila je Siščanka Snježana Bekonjić, koja je svoje iskustvo ispričala novinarima Deutsche Wellea, prenosi Poslovni dnevnik.
Snježana Bekonjić je prije 16 godina završila srednju medicinsku školu u Sisku. Nadala se da će pronaći posao u struci u Sisku, međutim to se nije dogodilo. Tako je Snježana radila i u lokalnoj pizzeriji kao konobarica te kao njegovateljica u raznim domovima za brigu o starijim i nemoćnim osobama, staračkim domovima. Prihvaćala je svaki posao koji je bio plaćen jer Sisačko–moslavačka županija nije nudila mnogo prilika za mlade i nezaposlene. "Kao medicinska sestra je u Sisku nemoguće upasti u bolnice. Moraš imati jaku vezu, a ja to nisam imala", kaže Snježana.
U domovima za starije i nemoćne osobe u privatnom vlasništvu, gdje je Snježana radila, radi dan nerijetko je trajao duže nego što to propisuje ugovor o radu, kaže:. "Posljednjih šest godina u Sisku sam radila 14 sati dnevno. Poslove njegovateljice, medicinske sestre, čistačice ili kuharice. I to za 2.400 kuna mjesečno. Bez godišnjeg odmora. Jer zna se, ako u privatnim domovima uzmeš godišnji odmor, posao te neće više čekati".
Sve se promijenilo početkom 2015. godine, kad ju je nazvao dobar prijatelj, koji je načuo kako jedan stariji oboljeli gospodin u okolici Nürnberga treba medicinsku sestru za osobnu njegu. Posao se trebao odmah prihvatiti i nije bilo vremena za razmišljanje. Snježana je brzo reagirala: "Ja sam isti dan otišla. Trebala sam odraditi noćnu smjenu u domu taj dan. Nazvala sam šeficu svog doma u Sisku i rekla joj da odlazim. Nitko nije očekivao da ću ja otići, bez znanja jezika i bez muža i djeteta. Ali jesam".
Bez znanja njemačkog jezika i sa svega 50 eura u džepu, ova je medicinska sestra napravila korak u nepoznato. Gospodin Wolfgang, stariji Nijemac s dijagnozom agresivnog Parkinsona i njegova supruga, bili su Snježanini sustanari nekoliko mjeseci. "Živjela sam u njihovoj kući u okolici Nürnberga, u gradu čije ime nisam na početku niti mogla izgovoriti, Röthenbach an der Pegnitz", priča Snježana i objašnjava da niti njezina njemačka obitelj nije mogla izgovoriti njezino ime te su je već prvog dana prekrstili u njima puno jednostavnije ime za izgovor, Maria.
S vremenom se uspjela sporazumjeti sa starim bračnim parom, a i Bruna, kako Snježana zove Brunhildu, joj je u svakoj slobodnoj prilici pojašnjavala tajne njemačkog jezika i podučavala ju gramatici i pravilima jezika. Za 24–satnu brigu oko Wolfganga, obitelj joj je financirala stanovanje, prehranu i druge potrepštine, a plaću od tisuću eura mjesečno Snježana je mogla ostaviti sa strane. Sve dok Wolfgang, tek sedam mjeseci nakon Snježaninog dolaska na posao njegovateljice, nije umro. Snježani se taj dan urezao u pamćenje: "Prije nego što sam Brunhildi uspjela izraziti sućut, rekla mi je kako ju je prije smrti Wolfgang zamolio da me ne pusti u Hrvatsku i da mi pomogne da stanem na svoje noge". I "Bruna" je suprugu ispunila posljednju želju.
Sljedećih nekoliko tjedana su Snježana i Brunhilda zajedničkim snagama uspjele pronaći stan za Snježaninu obitelj. Sljedeći korak bio je traženje posla.
"Na početku sam im odmah rekla da ne znam dobro pričati i pisati na njemačkom, ali da se mogu sporazumjeti i da dobro radim svoj posao. Oni su se složili s time, a ja sam odradila probni rad i evo – sad sam zaposlena tamo već godinu dana."
Većina Snježaninih kolega također su stranci, jer objašnjava, mnogim Nijemcima je plaća od 9,80 eura bruto po satu ipak premala za tako naporan posao poput njegovateljice. Međutim plaća je redovita i pokriva sve troškove. "Radim 40 sati tjedno, mogu i više da želim, a prosjek plaće mi je oko 1.300 eura. Može biti i 1.400 eura, ali onda stvarno nemam ni slobodnog vremena za svoju obitelj i to mi nije cilj", objašnjava Snježana. Osim toga, u njemačkim domovima za starije i nemoćne lakše je raditi nego u hrvatskim domovima.
U kućni budžet prihoduje i suprug Ermin, koji je nedugo nakon dolaska u Njemačku uspio naći posao domara u poduzeću koje se bavi održavanjem stambenih objekata. Uz nešto malo znanja njemačkog jezika i Snježaninu podršku, Ermin se brzo snašao na novom radnom mjestu, a uskoro će potpisati i ugovor o stalnom radnom odnosu.
Tražite posao u inozemstvu? Pregledajte ponudu oglasa na MojPosao u kategoriji Inozemstvo.
