Sve prisutnija filozofija "rada s bilo kojeg mjesta" zamućuje razliku plaćenog i neplaćenog dopusta
Sezona ljetnih godišnjih odmora je pred nama i zračni prijevoznici radosno plješću rukama: Udruga za sigurnost prometa SAD-a očekuje da će broj putnika ovoga ljeta premašiti pretpandemijske razine. Tijekom vikenda povodom američkog Dana sjećanja, gotovo deset milijuna ljudi prošlo je kroz jednu od 400-tinjak američkih zračnih luka. No pretpostavka da svi idu na godišnji odmor pogrešna je.
Sezona ljetnih godišnjih odmora je pred nama i zračni prijevoznici radosno plješću rukama: Udruga za sigurnost prometa SAD-a očekuje da će broj putnika ovoga ljeta premašiti pretpandemijske razine. Tijekom vikenda povodom američkog Dana sjećanja, gotovo deset milijuna ljudi prošlo je kroz jednu od 400-tinjak američkih zračnih luka. No pretpostavka da svi idu na godišnji odmor pogrešna je.
To je zato što će mnogi putnici biti na takozvanom workationu, rastućem trendu koji ideju hibridnog rada shvaća previše doslovno. Sve prisutnija filozofija "rada s bilo kojeg mjesta" zamućuje razliku plaćenog i neplaćenog dopusta.
Prvo, kulturološki, Amerikanci smatraju da je godišnji odmor za slabiće. Gerri, glavni lik u Nasljeđu (Succession), vrlo uspješnoj HBO-ovoj drami o američkoj poslovnoj dinastiji, ovako je opisao europske poslovne rivale: "Oni su mekani. Zakovani u svoju mrežu socijalnog osiguranja. Manično bolesni za odmorima i besplatnim zdravstvom. Odgojili su nas vukovi." Ne iznenađuje da manje od polovice zaposlenika koristi dane godišnjeg odmora, a SAD daleko zaostaje za najnaprednijim zemljama nudeći minimalne godišnje odmore, piše Bloomberg Adria.
Amerika nije manična za godišnjim odmorima, nego ima fobiju od njih, što je problem koji se proteže još iz rane industrijske ere. Kako je strogo napisano u članku objavljenom prije 40 godina u časopisu Industrial Relations Law Journal o politici godišnjih odmora: "Stranke imaju tendenciju pisati dvosmislene odredbe o podobnosti za godišnji odmor." Vukovima ne trebaju praznici, glasi argument.
Drugo, trudi se smanjiti nemir zaposlenika koji ne mogu podnijeti rad samo iz ureda. Kao odgovor, japanski Star Airlines uveo je "Star Pass" kako bi privukao domaće putnike koji lete u Tokio i iz Tokija radi posla i slobodnog vremena. Iako nije potpuno novo, još 2017. godine kolega Bloombergov novinar pitao je čitatelje jesu li "ljubomorni na dobrostojeće prijatelje koji 'rade od kuće' u kući na plaži u Hamptonima?", ideja je dobila zamah nakon pandemije.
Kao što sam napisala u ovoj kolumni u rujnu: "Pandemija je tihu raspravu o fleksibilnom radu pretvorila u riku." Taj urlik ne jenjava, odražavajući želju za ravnotežom života i rada, tim redoslijedom.
No treći je razlog manje dobronamjeran od drugoga, a više u skladu s prvim. Trend takvog rada može biti skriveni način da ljudi ostanu raditi, čak i kada se moraju isključiti.
Bjesni rat između menadžera obuzetih stresom koji pokušavaju zadovoljiti jasan zahtjev zaposlenika za slobodom i jednako jasan zahtjev šefa za prisutnošću i nadziranjem rada. Možda to objašnjava zašto jedna od pet američkih tvrtki nema transparentne politike o hibridnom radu. Ipak, nisu samo "meki" Europljani ti koji uvode fleksibilni rad diljem svijeta. Kenija je jedna od posljednjih koja to želi učiniti, a "pravo na skidanje s veze" je u središtu rasprave.
Toliko o starom razgraničenju života i rada koje je proslavilo televizijsko reklamiranje čokoladice Mars davne 1960. godine sa sloganom "Jedan Mars dnevno pomaže u radu, odmoru i igri".
Kao što će redoviti čitatelji ove kolumne znati, gorljiva sam zagovornica povećane fleksibilnosti na radnom mjestu i fleksibilnog načina razmišljanja oko vremena i lokacije s koje se posao obavlja. I potpuno sam za pooštravanje nekih nepoštenih (i nezdravih) rješenja: u Velikoj Britaniji ljudi su, na primjer, kao skandal doživjeli novo istraživanje tvrtke Hyapp za nikotinske vrećice koje pokazuje da prosječni pušač ima plaćenu 20-minutnu pauzu svakoga dana, što je 39 sati godišnje, što je gotovo cijeli tjedan dodatnog odmora.
Ono za što se ne zalažem brisanje je razlike između vremena za resetiranje, odmor i punjenje baterija te fleksibilnog rada.
Da, tehnologija pomaže onima koji su uvijek aktivni: prodaja osobnih i stolnih računala pala je za više od 25 posto na kraju prošle godine, dok se očekuje da će globalno tržište prijenosnih računala porasti za četiri posto (više od pet posto u Aziji) na 234 milijarde dolara do 2030. godine. I da, pogodnost je što imate način koji omogućuje da malo radite tu i tamo i niste prisiljeni trošiti dane godišnjeg odmora.
No jednom davno napuštali ste radni stol i radnu površinu. I vrijeme je da ponovno uspostavite tu granicu sa svojim prijenosnim računalom. Barem povremeno.
